ZAŠTO BI SE SVI TREBALI UGLEDATI U DVA MLADA ZAGREBAČKA ARHITEKTA
Zagrepčanin koji je ove zime, među ostalima, dobio titulu “heroja Božića” mladi je arhitekt s Knežije Veljko Armano Linta. On je na sam Badnjak kucao od vrata do vrata te posjetio više od 400 obitelji koje žive u njegovu kvartu. Bez ikakve najave i samo uz kratku poruku “Sretan Božić“uručio im je neobičan poklon – papir na kojemu je bilo skicirano 12 različitih tlocrta istog stana u kakvima živi većina stanara na Knežiji. Zgrade su tamo, naime, sagrađene u vrijeme socijalističkog modernizma te su svi stanovi projektirani isto, a ovaj mladi arhitekt smatra da to nema smisla jer svatko ima drugačije želje i potrebe. I on je sam preuređivao stan u kojemu živi sa suprugom i tada je shvatio da prostor ima puno potencijala samo ga treba preurediti. Stoga je napravio verziju za studente, za samce, za mlade parove, višečlane obitelji... I dok je on na Knežiji skicirao tlocrte, na drugom kraju grada još je jedan mladi arhitekt, David Kabalin iščitavao knjige o Zagrebu. Htio je otkriti što više o
Jedan je besplatno za susjede projektirao tlocrte stanova, a drugi vidikovac uz Savu
starom željezničkom mostu koji je Savu premošćivao prije Hendrixova. Kabalin je uočio njegove ostatke na Kajzerici te je zaključio da je šteta da propadaju. I on se bacio na projektiranje i crtanje te je napravio projekt za uređenje vidikovca na kamenim ostacima uz Savu. S radom je završio prije desetak dana kada ga je skice javno objavio na društvenim mrežama u nadi da će ih Grad prepoznati i realizirati. Dva slična scenarija potaknula su i slična pitanja. “Kako“, “Zašto“, “Zar besplatno?“... Svima je bilo nevjerojatno da su dva mlada arhitekta uložila toliko truda i vremena te posao koji se inače poprilično naplaćuje napravili bez ikakve naknade ili neke druge očite koristi za njih. A oni su na to odgovorili tek važnom životnom porukom kako će im trud biti i te kako plaćen, ali ne novcem, nego boljitkom njihova grada i zadovoljstvom njihovih sugrađana. Ludi idealizam rekli bi neki. Možda i jest, a možda je
potreban.• baš on nekada svima