Genijalan kao Donald Trump
Samo bi genij nazvao sebe “stabilnim genijem”, znajući da će mediji provesti vikend u dokazivanju kako on to nije. To je trik koji je Trump toliko puta izveo s medijima, a oni su se svaki put na to upecali, da već postaje sumnjiva razina inteligencije nje
Žestoke halucinacije već danima opsjedaju medije. Sadržaji koji su nekad bili rezervirani za tabloide i ženske magazine preselili su se na stranice ozbiljnih novina kao dio političkih analiza. Liberalni komentatori, koji inače ne propuštaju priliku upozoriti nas kako je nazadno i necivilizirano zabadati nos u tuđe seksualne navike, sada ne izlaze iz Trumpove spavaće sobe. Bez ikakve provjere navoda, pod njihovom analitičkom lupom našla su se krucijalna pitanja poput onih tko spava do prozora a tko do radijatora, tko hrče u snu a tko škripi zubima, mrvi li se po poplunu i skida li se perika. Liberalni amok ušao je u progresivnu fazu otkad se, nakon tri godine bezuspješnih napada, objeda i propagande, pojavila knjiga kontroverznog novinara koji je par mjeseci imao prilike razgovarati sa sobaricama, batlerima i vrtlarima u Bijeloj kući, i od tih tračeva skuhao žestoko piće za neutješne antitrumpiste. Iako sam autor priznaje kako nije razgovarao ni s kim iz najužeg Trumpova kruga, iako je većina njegovih navoda ubrzo demantirana, privlačnost ove knjige za liberalnu javnost sadržana je u tome što hrani njihove vlastite
Američka udruga psihijatara traži da se prestane sa zloupotrebom psihijatrije u političke svrhe. Očito im je Trump dobar za posao – ordinacije su pune
predstave o Trumpu. Kako sugerira jedan naslov u LA Timesu, “stvar predobro zvuči da bi se provjeravala”. Neodoljiva snaga želje da se Trumpa vidi na koljenima nema milosti prema ustaljenoj predrasudi kako je važno provjeriti istinitost navoda prije nego ugledaju svjetlost dana. Ovaj nihilistički odnos ostrašćenih medija prema istini možda je najbolje izrazio suradnik New York Timesa, Nicholas Confessore, kada je prozvao kolege koje su pokazale interes za provjeru navoda iz knjige: “Koga briga je li Wolfova knjiga činjenično točna, vi servilni novinari, koji nikada niste prozvali Trumpa zbog njegovih laži?” U klubu za odvikavanje propisane terapije izgleda nisu dale rezultata. Oni koji već godinu dana žive u stanju povišene psihičke razdraženosti zbog frustracije Trumpom, sada propituju Trumpovu psihičku stabilnost. Oni koji su smatrali duhovitim svaku Trumpovu izjavu popratiti komentarom o “alternativnim činjenicama”, sada su otvoreno objavili rat činjenicama. Oni koji su ludi od Trumpa, sada prozivaju Trumpa za ludost. Čitava predstava sa žutom Wolfovom knjigom odigrana je u medijskom sanatoriju uoči redovnog godišnjeg medicinskog pregleda predsjednika ne bi li se potezom očajnika stvorili uvjeti za možebitni njegov opoziv. Kao zadnja nada preostalo im je aktiviranje 25. amandmana. Trump je na ove napade odgovorio u skladu s poučkom generala Pattona o tome kako “ne postoji uspješna obrana, već samo napad, napad, i još napadanja”. Prvo je napao svoga bivšeg savjetnika, za koga se ispostavilo da je imao izvjesnu ulogu u omogućavanju pristupa autoru knjige u Bijelu kuću. Preko njegova kredibiliteta predstavio ga je kao još jednog bivšeg zaposlenika koji ne voli svoga šefa. Možda sav očaj ljevice i gubitak osjećaja za realnost najbolje oslikava to što je njihov glavni svjedok o Trumpovu navodnu ludilu postao čovjek koga su do jučer sami predstavljali kao đavoljeg odvjetnika. Kada dozvolimo nekoj strasti da nas učini slijepim za realnost, na kraju nas realnost uvijek zatekne u ponižavajućem položaju gdje grizemo vlastiti rep. Povjerovati u nevjerojatno žutilo koje je prosuto o Trumpu i pozivati pritom upomoć nekoga za koga ste tvrdili da loše utječe na Trumpa, više nema toliko veze ni s inteligencijom, koliko s očajem i potpunim odsustvom samopoštovanja. Umjesto da se brani od obmana iz knjige, Trump je preko Twittera poslao poruku kako je on “stabilan genij”. Budući da granica između genijalnosti i ludila ponekad zna biti dosta tanka, postaje jasnije zašto je uz genijalnost ubacio i “stabilan”. Mediji su se, naravno, upecali na to, i kolerično počeli dokazivati kako Trump nije genij. Međutim, kada kažete “Trump nije genij” i dalje ostaje slika Trumpa i genija, a negacija se ne čuje - kao u onoj reklami “nemoj misliti na torticu”. Samo bi genij nazvao sebe “stabilnim genijem”, znajući da će mediji provesti vikend u dokazivanju kako on to nije. To je trik koji je Trump toliko puta izveo s medijima, a oni se svaki put na to upecali, da već postaje sumnjiva razina inteligencije njegovih kritičara. Osim, naravno, ako Trump nije genij. Nakon svega, treba reći da se u čitavu stvar umiješala i Američka udruga psihijatara, koja je objavila priopćenje u kome je pozvala da se prestane sa zloupotrebom psihijatrije u političke svrhe. Očito im je Trump dobar za posao, ordinacije su pune, gutaju se tablete za smirenje. Proći će još neko vrijeme dok terapija ne da rezultata.