Pjesnici su živi, ali ne žive od pjesništva
Knjige Danijela Dragojevića iznimno su tražena roba jer autor blokira nova izdanja
Imaju li hrvatski velikani poput Ujevića, A. B. Šimića, Kranjčevića, Tadijanovića i Cesarića svoje nasljednike? Hrvatska je u prošlom stoljeću što se književnosti tiče, bila iznimno cijenjena po pjesništvu i pjesnicima. A imaju li hrvatski velikani poezije poput Tina Ujevića, Antuna Branka Šimića, Silvija Strahimira Kranjčevića, Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića, Vesne Parun, Ivana Slamniga... svoje nasljednike među pjesnicima mlađe i srednje generacije? I čita li se i koliko uopće danas, ali i objavljuje hrvatska suvremena poezija? Unatoč tvrdnjama da poeziju mnogi pišu, ali da je malo tko čita, sudeći prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice za 2015. godinu, dobro su prošli lektirni pjesnici kao što su to Zvonimir Balog (7063 posudbe), Luko Paljetak (6071 posudba) ili Ratko Zvrko (5232 posudbe). No, svakako treba istaknuti da su u javnim županijskim knjižnicama čak 1515 puta posuđene zbirke Danijela Dragojevića, pjesnika rođenog 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Dragojević je iznimno cijenjeni pjesnik, autentični klasik, koji je radio na Trećem programu Hrvatskog radija, ali koji se ne voli fotografirati, ne voli javno nastupati, navodno nije htio ući ni u Akademiju, a ne dopušta ni druga izdanja svojih zbirki. Stoga su njegove knjige na iznimnoj cijeni i u hrvatskim antikvarijatima i za njima vlada velika potražnja.
Tražena Lana Derkač
Zanimljivo, po posudbama u knjižnicama dobro stoje i pjesnik i diplomat Drago Štambuk te Borislav Arapović, pjesnik sa švedskom adresom, no tu je i pjesnikinja mlađe generacije Lana Derkač, koja je 2016. godine dobila uglednu nagradu Riste Ratkovića u Crnoj Gori, i to za zbirku “Posvajanje neba”, a u knjižnicama su njezine zbirke posuđene
683 puta. Pjesme Lane Derkač prevedene su na čak osamnaest jezika. Još jedan pjesnik mlađe generacije koji je i prevođen na strane jezike i koji se u inozemstvu snalazi kao riba u vodi (a uređuje i pjesničke knjige u VBZ-u) je Marko Pogačar koji je također među posuđivanijim pjesnicima s 514 posudbi. Slijedi ga Dorta Jagić s 446 posudbi, pjesnikinja koja je lani dobila Goranov vijenac koji joj, doduše, zbog manje novca odobrenog od Ministarstva kulture nije dodijeljen u Lukovdolu, a i novčani iznos nagrade je bio prepolovljen. No, Dorta Jagić je vlasnica i najznačajnije inozemne pjesničke nagrade koja je pristigla u Hrvatsku posljednjih desetljeća. Riječ je o poljskoj nagradi European Poet of Freedom koju dodjeljuje grad Gdanjsk, a čiji novčani dio iznosi 25.000 eura. Dorta Jagić tu je nagradu osvojila 2014. godine zbirkom “Kauč na trgu” koju joj je objavilo Hrvatsko društvo pisaca koje najsustavnije objavljuje poeziju u Hrvatskoj, ali je i izdavač odličnog časopisa Poezija kojeg uređuju pjesnici Ervin Jahić i Ivan Herceg. O važnosti bijenalne nagrade iz Gdanjska dovoljno svjedoči činjenica da ju je 2016. dobila slavna rumunjska pjesnikinja Ana Blandiana, autorica čak dvadeset pet zbirki poezije. Među mlađim pjesnicima koji imaju brojnu publiku svakako je i Aleksandar Hut Kono, kojeg se naziva jednim od najzanimljivijih mlađih pjesnika, ali i Martina Vidaić, koja je dobila nagradu Goran za mlade pjesnike, da bi zasjala zbirkom “Tamni čovjek Birger” koju joj je objavio VBZ, a koja je lani ušla među pet finalista nagrade “Janko Polić Kamov”. Vrlo je interesantan i pjesnički rad Gorana Čolakhodžića, još jednog dobitnika nagrade Goran, ali i međunarodne nagrade Mostovi Struge, te Tamare Bakran, dobitnice nagrade “Milivoj Cvetnić” u Hrvatskoj Kostajnici, ali i Stipe Odaka, dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike koju dodjeljuje Goranovo proljeće. Među zapaženijim pjesnicima mlađe srednje generacije svakako su nagrađivani Drago Glamuzina, ali i Ivica Prtenjača koji je isto dobitnik nagrade “Risto Ratković” za zbirku “Okrutnost” koju je objavio Profil.
Najveća pjesnička enigma
Među posebnim fenomenima hrvatskog pjesništva je ime i djelo Svena Adama Ewina, koji je djelatan na Facebooku i čiji stvarni identitet pokušavaju otkriti brojni ljubitelji njegove poezije. Prvu mu je zbirku “Zmijski car” objavila Matica hrvatska, a drugu “Poeme” prošlog ljeta VBZ. Sven Adam Ewin, koji brojne pjesme već godinama objavljuje u virtualnom svijetu, po mišljenju akademika Josipa Užarevića, “fenomen je koji je moguć samo u internetskoj kulturi”. Jer internetski prostor slobode pokazao se iznimno važnim za poeziju koja u Hrvatskoj, ali i u većini zemalja na svijetu, teško može postići komercijalni status i samoodrživost.