Kruna obojici: Bogdanović i Šarić zajedno laureati
Pred laureatima je jako težak zadatak da odvedu Hrvatsku na SP
Bojan i Dario imali su jednak broj prvih i drugih mjesta (po pet) pa je bilo neprimjenjivo pravilo da prednost ima onaj koji ima više desetki Dogodio se presedan. Nikad u 40-godišnjoj povijesti Večernjakova izbora za košarkaša godine nije se zbilo da su dvojica sportaša podijelila naslov najboljeg kao što je ovom prilikom bio slučaj s 28-godišnjim članom Indiana Pacersa Bojanom Bogdanovićem i 23-godišnjim igračem Philadelphia 76ersa Darijem Šarićem. I kada je bilo situacija s jednakim brojem bodova, primjenjivalo bi se pravilo većeg broja prvih mjesta, no ni ono ovaj put nije bilo primjenjivo. Jer, članovi našeg ocjenjivačkog suda dodijelili su Bojanu i Dariju potpuno jednak broj (po pet) prvih i drugih mjesta i nitko treći nije im bio ni blizu. Koliko su njih dvojica po učinku i dojmu bili izdvojeni iznad ostalih, vidi se i iz konačnog zbira bodova koji kaže da trećeplasirani Ante Žižić za njima, koji su skupili po 85 bodova, zaostaje čak 66 bodova. Četvrto mjesto podijelili su pak Efesov Simon i Venecijin Perić kojeg izbornik Skelin nije ni zvao u reprezentaciju, a glasači su ga označili kao ključnog igrača u osvajanju naslova prvaka Italije. Takav Bojanov i Darijev bodovni bijeg pred konkurencijom ni najmanje nas ne čudi jer obojica su etablirani NBA igrači, dok, recimo, jedan Žižić mora strpljivo čekati svoju priliku u družini koju predvodi najsvestraniji košarkaš današnjice LeBron James. Sudeći po tome koliko su se naši ocjenjivači lomili oko toga kome će od njih dvojice dati svoj glas, odnosno svojih 10 bodova, možda je ovo i najpravedniji ishod. Jer, bilo je i onih koji su pitali mogu li podijeliti prvo mjesto, što nije bilo moguće, a i onih koji su tražili nekoliko dana da odvažu.
Bojanu već četvrti naslov
Od mogućih 100 bodova Bogdanović i Šarić osvojili su 85. Bogdanoviću je ovo već četvrti naslov, a tek prvi Šariću, kojeg je upravo Bojan najavio kao svog legitimnog nasljednika. No, da bi se izborio za priliku da se izdigne iznad Bogdanovića, uvijek pouzdanog reprezentativca, Šarić bi sljedeće ljeto morati odigrati puno bolje nego na Eurobasketu 2017. gdje je, zagonetno, igrao ispod svojih kapaciteta. No sudeći po komentarima članova Večernjakova žirija, u igru za ovaj trofej vratila ga je vrlo kompetitivna kandidatura za naslov najboljeg NBA novaka kao i niz dobrih utakmica u završnici kalendarske godine. Ono što je pak rasnog šutera Bogdanovića održalo na vrhu ovog izbora igre su za reprezentaciju, a bez obzira na individualnu formu i stanje momčadi, on uvijek nađe načina da dobro igra za nacionalnu vrstu i bude njen najbolji strijelac. Bojan to crpi iz svog velikog talenta ali i iznimne motivacije za igranje u nacionalnoj vrsti, ali i iz mentalne otpornosti na utjecaj vanjskih faktora, u čemu mu Šarić još nije ravan.
Darijeva etika, energija i elan
No, Dario zato ima nevjerojatnu radnu etiku, silnu energiju i elan i kada sve to upogoni onda je svojevrsni tihi vođa kao u svojim Philadelphia Sixersima. Doduše, i tamo se za sve mora izboriti sam, što se vidjelo i u najsvježijoj londonskoj NBA utakmici Sixersa protiv Celticsa. Sve što Dario dobije jest pokoji otvoreni šut za tricu, dok se za sve ostale lopte mora “potući”, ponajprije obranom i hvatanjem odbijanaca. Svojim četvrtim naslovom najboljeg košarkaša godine Bogdanović je prestigao Nikolu Vujčića (3) i dostigao legendarnog Tonija Kukoča (4) i sada je na vječnoj ljestvici jedino iza nezaboravnog Dražena Petrovića (5) koji je sve svoje trofeje osvojio u nekadašnjoj SFRJ, u znatno jačoj konkurenciji no što će ona biti po osamostaljenju Hrvatske. Dakako, valja nam primijetiti i da bi genijalni Kukoč zacijelo imao još koju Sikiričinu statuu da sredinom 90-ih, odnosno tijekom njegovih najboljih godina u Bullsima uz Jordana i Pippena nije bilo razdvojenog izbora najboljeg hrvatskog košarkaša u Hrvatskoj i u inozemstvu. No, bilo kako bilo, nama preostaje vidjeti može li se itko od naših NBA ‘klinaca’ (Hezonja, Bender, Žižić, Zubac) u 2018. toliko nametnuti svojim trenerima da zaoštri konkurenciju za košarkaša godine. A još više nas zanima hoće li aktualni laureati, zajedno sa spomenutim nadama, preko ljeta uspjeti nadoknaditi kvalifikacijski minus i u one četiri ljetne utakmice (u kojima NBA igrači mogu igrati) omogućiti Hrvatskoj prolaz na Svjetsko prvenstvo u Kini. Jer, bez toga sve što oni postižu na NBA parketima nama u Hrvatskoj vrijedit će vrlo malo.
Četvrto mjesto podijelio je Hrvoje Perić kojeg izbornik Skelin nije ni zvao u reprezentaciju