Subota 6. siječnja Gdje moral pada, karcinom taštine buja

Tko je najveći hrvatski znanstvenik? Ivan Đikić. Tko je najmoralniji Hrvat i znanstvenik? Ivan Đikić. Tko je najbolji u istraživanju tumora? Ivan Đikić. Tko je najmjerodavniji suditi o drugim znanstvenicima? Ivan Đikić. Pa, ako se u području kojim se bavi pojavi neki drugi Hrvat koji se drznuo otkriti lijek protiv raka pluća i najaviti njegovu primjenu u Hrvatskoj, kao Igor Štagljar, ajme njemu. Zašto? Jer samo se Đikić smije i može dičiti takvim postignućima. Pa je Štagljara optužio da je senzacionalist, da svoje otkriće nije objavio ni u jednom znanstvenom časopisu, da nije kazao o kakvoj se vrsti lijeka i liječenja radi niti kako se lijek zove... Štagljar je već prije objavio i u odgovoru Đikiću ponovio da su informacije o lijeku oskudne jer su još pod embargom i poželio mu uspjeh u radu. Uspjeh svojedobno nije poželio Đikić jednom svom znanstvenom bratu blizancu Miroslavu Radmanu – jedan su drugoga godinama veličali i štitili sve dok se nisu posvađali. A potom je jedan govorio o “mizernoj znanstvenoj razini” drugoga, no ovaj mu nije ostao dužan. To potpuno ljudsko srozavanje nije naudilo Đikićevoj samoljubivosti, dapače, potvrdilo se – gdje moral pada, karcinom taštine buja. I protiv njega nema lijeka.

Glumljenim ludilom Mamić zastire umijeće zgrtanja novca, a mediji mu se dive, nitko im nije draži

u EU, pisao sam o tome kako se Sanader studentima u Oxfordu pohvalio da je nacionalizam u Hrvatskoj “sveo na minimum”. I ironično sam dodao kako je i slovenski predsjednik Pahor tamo predavao o porastu nacionalizma u Sloveniji uperenom protiv Hrvatske i zaradio pljesak. I danas bi gazdama u Londonu Plenković i Pahor mogli ponoviti isto.