Siječnja Mamić je izdresirao javnost, trči mu kao pas
pod pritiskom nekih moćnika iz EU od njega odustao. Napokon je lani pali Sanader, koji je u Saboru grmio za pojas i čak se obrušavao na EU, objasnio zašto je od njega odustao. Reče – nije ga uvela ni bivša država, ni Tuđman, jer je štetan! Sanaderovska dosljednost – jučer prvorazredna nacionalna zadaća, danas štetan! “Bruxelleski projekt” Plenković ipak je dosljedniji, on se Bruxellesu nikad nije protivio pa neće ni poslije Mostove inicijative. Jer Talijani, koji u ZERP-u godišnje ulove (otmu!) ribe vrijedne oko 2,5 milijarde kuna, reći će “ne”, Juncker će to ponoviti, uštipnuti Plenkovića za stražnjicu, naš će se premijer na to nasmijati i gospodarski pojas u tom će osmijehu potonuti. Novinare nitko nije toliko obasipao gadostima kao Zdravko Mamić. Psovao im je mater, nazivao ih smradovima, trčao za njima da ih tuče, prijetio da će ih “pojesti mrak” i da ih “mrtva majka neće spasiti”, do gola se pred njima skidao, divljao glasom i stasom, šokirao je javnost hrvatskim šovinizmom i jugonostalgičarskim ulizivanjem beogradskim medijima, zatvaran je i optužen za krađu desetaka milijuna kuna Dinamu, sebe i svoju obitelj postavlja u središte svijeta... Pa ipak, novinarima i medijima od Mamića nitko nije draži, naglavce i masovno trče na njegove konferencije za tisak, a u izvještajima s tih susreta s novinarima, kao i ovaj tjedan, daje mu se počasno mjesto u vrhu stranice. Mamić je javnost savršeno izdresirao, vjerna mu je kao pas, poletjet će za svakom lopticom koju joj baci i donijeti mu je natrag, ponekad će zalajati, ali onako, više od radosti. Ni on njoj ne ostaje dužan. Hrani je najslađom hranom, glumljenim ludilom kojim zastire umijeće zgrtanja golemog novca, dok mu se ona divi sama nemajući za ludilo hrabrosti ni sposobnosti za takav grabež. vali 3. veljače namjeravao “riješiti” hrvatsko-slovenski granični spor, treba razumjeti kao ratnika. No nije hrvatska granica ni Hrvatska samo njegova, u “ratu” je sa Slovencima cijela zemlja te je njezina zaštita dužnost cijele države a ne ekskluzivno pravo neke samovoljne skupine s Tromblonom na čelu. A ta država ima svoju vlast, zakone, policiju vojsku... Stoga je ono što je on bio naumio hajdučija, zacijelo s domoljubnim motivima, ali bi, pogotovo u međunarodnim odjecima, imala nedomoljubni učinak. Stoga ga je, da od svoje nakane nije odustao, trebalo spriječiti. Koliko god može biti ogorčen zbog toga što vlast nije bila odlučnija, što pitanje granice sa Slovenijom nije već riješila, što hrvatska policija nije privodila i kažnjavala slovenske policijske čamce koji su upadali u naše more, nego ih je samo upozoravala, ipak Plenkovićeva Vlada nije napravila ništa kapitulantsko. Ali neostvarena namjera vukovarskog branitelja i velika je opomena – Vlada ništa kapitulantsko i ne smije učiniti. Tromblon je jedan od najpozvanijih da joj to dade do znanja.