ZA TRI HRVATSKE UTAKMICE ULAZNICE PLATIO 5000 KUNA
Rukometaši su super, nogometaši nam ne dolaze... Što će kad ne mogu gledati svoj auto, šali se konobar u kafiću s pogledom na plažu Bačvice
Nije se prijepodne po splitskim ulicama osjećalo da će za nekoliko sati početi rukometni Euro. Skandinavci su uživali na Rivi Na dan početka Europskog rukometnog prvenstva grad domaćin Split probudio se, baš kako pjesma kaže, kao „rascvala grana, sunčani cvit Mediterana“. Od ranih jutarnjih sati prvi su navijači prošetali Rivom, do podneva se već sve zažutjelo od Šveđana i, naravno, kockica iz svih krajeva Hrvatske.
Đir ‘četiri kafića’ pred tekmu
Đir smo započeli kod Prokurativa. Popularni koktel-bar Fabrique osvanuo je ogrnut velikom švedskom zastavom,
a petorica navijača sa sjevera u 11 su već derali po pivu i uživali na suncu i zagrijavali se za derbi sjevera s Islanđanima. Otkud ste, pitamo, a oni kreću nabrajati neka nerazgovijetna mjesta, svaki je iz drugog. – Prvi put smo otputovali na neko rukometno prvenstvo, nikad prije nismo bili, jedino kad bi se kod nas igralo. Ja sam davno prije bio u Hrvatskoj, još prije rata, i to u Crnoj Gori – kaže najglasniji ne shvaćajući da su to ipak dva različita teritorija... – Došlo je nas stotinjak u grupi. Zašto baš u Hrvatsku? Čuli smo da je predivna zemlja, a vrijeme je čudesno, konačno sunce! A kakve su prognoze za Europsko prvenstvo? – Možemo biti prvi i četvrti u grupi, to nikad ne znaš – neodređeni su naši sugovornici. Na ulasku u Marmontovu postavljen je Lidlov pano s likom Ivana Stevanovića ispred gola, navijači su gađali iscrtane rupe. – A kad smo mi to radili – komentirali su stariji. U jednom od kafića na rivi mlađi par komentira rukomet, idu na utakmice. – Nabavili smo ih preko Njuškala. Za četiri stotine kuna. Dobro smo prošli. Poslije smo čuli da se traži i po tisuću i pol, dvije tisuće kuna. Jedan mi je prijatelj rekao da je platio 5000 kuna za sve tri utakmice. Pa rekla sam mu da je mogao na utakmicu u Barcelonu – govori nam uz smiješak mlada djevojka. Splitski Advent još nije prošao, Europsko prvenstvo dalo je još malo „goriva“i tom događaju, jučer su oboreni vjerojatno i neki rekordi po prodaji piva. Na jednom od improviziranih štandova sa stolovima i visokim stolcima sjedi ekipa iz Hercegovine, Ljubuškog i Posušja. – Na vrijeme smo nabavili ulaznice preko interneta, nismo morali nikoga zvati. Spremate li se i na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiju? – Pa baš o tome razgovaramo. Htjeli bismo, ali prvo moramo naći jamca za kredit. Malo je daleko, ali do Kalinjingrada je nekih 1000 kilometara, to je najbliže, možda tamo odemo. Na Narodnom trgu, popularnoj Pjaci, kafić Vivas. U njemu poznato lice – bivši nogometaš Hajduka Vlatko Đolonga koji i vodi taj kafić.
Šola i Horvat bez stolica
– Nisam išao na utakmicu sa Srbijom, nisam uspio nabaviti karte. Ali ići ću na one druge dvije, s Islandom i Švedskom. Ma više sam htio na tu prvu utakmicu zbog malog, on ima žarku želju – kaže opušteni Đolonga, nekad sjajni branič Alavesa, Hrvatskog dragovoljca i svog Hajduka s pet nastupa za hrvatsku reprezentaciju. I šlag za kraj... Kafić Žbirac na Bačvicama jedan je od onih iz reda „must see“. Zbog najboljeg pogleda na najpopularniju splitsku plažu, odlične kave i pomalo egzotičnog, neuobičajenog izgleda. No, ovog je siječnja to bila i baza hrvatskim rukometašima i još više članovima stručnog stožera otkako su s prvim danom 2018. stigli u hotel Park. Za razliku od prvenstva 2009. kad je reprezentacija bila smještena u pomalo izoliranom resortu hotela Lav, na izlazu iz Splita prema Omišu, Lino Červar je ovaj put doveo miljenike nacije praktički u srce grada, da ih vidi puk. Kave u Žbircu i na rivi bile su praktički neizostavni ritual oko podneva, nije se samo naporno treniralo, trebalo se malo i podružiti. Na dan utakmice sa Srbijom, spuštaju se do Žbirca pomoćni treneri Horvat i Šola. No, gužva je tolika da nema mjesta ni za rukometne legende. – Ma rukometaši su super momci, nisu to nogometaši kojima nismo zanimljivi. A što će tu kad ne može gledati svoj auto – šali se konobar, no ima i malo istine jer je kafić okrenut prema plaži, ispod zidića, iznad kojeg je parking. – Nismo inače ovako krcati, ali sad su tu rukometaši. Vole ih ljudi. Došli bi na kavu ili sok, navečer ih nismo viđali – kaže i vraća se poslu jer gostiju je kao usred ljeta.
Preko Njuškala smo nabavili ulaznicu za 400 kuna. Dobro smo prošli - kažu navijači
Nisam gledao dvoboj sa Srbijom, zbog sina ćemo na Island i Švedsku rekao je Đolonga