Migranti i neonacisti u priči o zločinu, kazni i osveti

Onovom filmu Fatiha Akina, njemačkog redatelja turskih korijena, moglo se čuti da nije u rangu njegovih prijašnjih radova, što nije točno. Akin je i s filmom “Iz ništavila” (“In the Fade”) ubojit i precizan, bavi se stvarnim problemima i ne potiskuje strasti koje bujaju u ranjenim ljudima. Najmanje je bitno što je ove godine u konkurenciji stranih filmova osvojio Zlatni globus (jer kad se vidi lista nominiranih i dobitnika u serijama, obuzme vas očaj), bitno je da se ovaj tursko-njemački redatelj svrstao u skupinu rijetkih autora koji svakim svojim filmom ubodu relevantnu temu i naprave film pred kojim se treba zamisliti. Redatelj ne želi bježati, a i zašto bi, od svojih turskih korijena – u ovom filmu je u fokusu ubojstvo turskog migranta i njegova sina. Njegova supruga i majka zajedničkog sina (Diana Kruger) vodi samostalnu istragu, i dok policija sumnja da je njezin suprug bio na meti zbog političkog aktivizma ili kriminalne prošlosti, ona je uvjerena da su teroristički napad i ubojstvo izveli neonacisti. No njezinim je uvjeravanjima teško povjerovati jer je često nadrogirana, ali stvari ipak počnu ići u njezinom smjeru.

Film u tri cjeline

Akin je film podijelio u tri cjeline: obitelj, pravda i more, čiji nazivi zapravo ne otkrivaju ništa, osim donekle okružja u kojem se poglavlja odvijaju. U prvom dijelu film se tematski otvara i širi, redatelj otvara brojne fronte, među ostalim, i one o navikama. Pa tako, recimo, turski roditelji ubijenoga žele da njihova sina i unuka pokopaju u Turskoj op- tužujući glavnu junakinju za nebrigu za njihove živote. Njezini pak roditelji, Nijemci, misle kao i policija, da je ubojstvo rezultat podzemnih igara njihova zeta ne želeći priznati kakvu opasnost za sve njih siju divlji neonacisti čija snaga, s dolaskom migranata u Njemačku, progresivno raste.

Besmisao života

Film se u pravom trenutku odmiče od ovih stereotipnih temica i otvara prema vječnoj temi: zločinu, kazni i, naposljetku, osveti. Besmisao života nakon gubitka voljenih, obojen mržnjom prema počinitelju, običnog čovjeka pretvara u ranjenu zvijer i tjera i nas, pasivne promatrače, da u sebi probudimo te nagone. Akin zapravo želi reći ono što znamo, ali nemamo priliku na pravi način vidjeti posljedice: koliko politički ekstremizam vodi ljude u ludilo, a ludi ljudi su spremni na sve, pa i radovati se kad usmrte petogodišnjeg dječaka. “Iz ništavila” je važan film koji je Akina svrstao među najvažnije redatelje današnjice.

Fatih Akin ponovo je ubojit i precizan, bavi se stvarnim problemima i ne potiskuje strasti iz ranjenih ljudi Njemački redatelj turskih korijena upozorava da politički ekstremizam ljude vodi u ludilo