Islandski rukomet stvarao je doktor veterine iz Hrvatske!
Kroz moje su ruke prošli gotovo svi bivši islandski reprezentativci te mnogi sadašnji – kaže Bambir
– Sva djeca u Islandu nešto treniraju, selekciju za sportove rade već od vrtića, svaki klub ima vlastitu dvoranu – kaže Jurić-Grgić Karlo Ledinski Iako su prema kladionicama slovili za autsajdera skupine A, Islanđani su odmah u 1. kolu šokirali Švedsku (24:22) i poslali upozorenje svima. Reprezentacija koja je 2008. bila srebrna na OI u Pekingu, a 2010. brončana na Euru u Austriji, danas će zaigrati protiv svog uzora, reprezentacije Hrvatske. Zašto uzora? – Islanđani obožavaju hrvatski rukomet, znaju sve naše postave od 1995. do danas. Mi smo im uzor – počinje nam priču bivši rukometaš, reprezentativac i trener prof. dr. Slavko Bambir (78). A Bambir, doktor veterine koji je odrastao u Osijeku, tvorac je modernog islandskog rukometa! Dvadeset je godina proveo u toj sjevernoj zemlji, vodio je juniorsku reprezentaciju Islanda, sve najbolje tamošnje muške klubove te žensku reprezentaciju Islanda... – U islandskim klubovima za- pravo sam trenirao sve bivše reprezentativce, koji su danas istaknuti treneri, kao i neke današnje starije reprezentativce. Od Gislasona, današnjeg trenera Kiela, izbornika Danske Gudmundsona, njemačkog izbornika Dagura Sigurdssona, ljevorukog Ólafura Stefánssona ili ovih mlađih, primjerice, Gudjona Valura Sigurdssona. Sve su to bili moji igrači – kaže nam Bambir, koji je na Islandu kao trener 1987. završio slučajno.
Islanđani obožavaju Hrvate
– Uvijek sam gledao da budem trener negdje gdje paralelno mogu razvijati i znanstvenu karijeru. Prva je opcija te 1987. bilo vođenje švicarskog Grasshoppera, a druga islandske ženske reprezentacije. Prihvatio sam švicarski Grasshopper, a onda sam mjesto ustupio Vladi Stenzelu jer je njemu tada propao neki posao u Njemačkoj pa sam ja završio u Reykjaviku. I nikada nisam požalio – kaže Bambir te dodaje: – Imao ih nešto više od 300.000, a imaju sjajnu rukometnu i nogometnu reprezentaciju, jako se dižu u košarci, atletici, plivanju. Nema Islanđanina koji se u mladosti nije bavio nekim sportom. Imaju sjajan sistem selekcije kojim stvaraju vrhunske sportaše, svakog usmjeravaju u sport koji mu najviše odgovara. A i genetski su predodređeni da budu vrhunski sportaši. Islanđani su posebno povezani s Hrvatima. – Islanđani obožavaju Hrvatsku. Uostalom, prvi su nas priznali, 19. 12. 1991. kaže Bambir. Slavko ističe da u svojoj 20-godišnjoj trenerskoj karijeri na Islandu nikada nije doživio da suci namjerno pomažu nekome. – Kod njih nema namještanja, njihov je sport potpuno čist. Na Islandu rukometaši ne dobivaju novac, oni uz igranje moraju raditi pravi posao. Ili su u ribarskoj industriji ili rade u robnim kućama. Tako je bilo nekad, tako je i danas. Ma Islanđani su normalni ljudi. Dok sam živio u Reykjaviku, družio sam se s predsjednikom, premijerom, ministrima. Kod njih ministri nemaju ni službeni auto. S tim ministrima često išao zajedno na plac, pio kave, pričao... Evo, ja sam primjerice na Islandu trenirao i majku Elin Kostelić – završio je priču o Islanđanima Slavko Bambir, koji je kao igrač sa RK Zagrebom bio trostruki prvak, a nekoliko je godina nosio i dres jugoslavenske reprezentacije. A za koga će navijati, budući da ima i islandsko državljanstvo? – Za svoje! Kako god danas završi, moji će slaviti – zaključio je Bambir.
Sjajna infrastruktura
Rukomet im je najpopularniji Islandski rukomet upoznao je i sadašnji igrač Nexea, 22-godišnji Josip Jurić-Grgić. On je prošle sezone s najboljim islandskim klubom Valurom osvojio prvenstvo i kup te u europskom Challenge kupu dogurao do polufinala. – Kada mi je stigla ponuda s Islanda, bio sam skeptičan. Čak sam tražio da mi daju pet dana za odluku nakon što dođem u Reykjavik. A na kraju sam otišao oduševljen, pogotovo njihovim odnosom prema sportu općenito. Zato i imaju toliko svojih trenera u velikim rukometnim klubovima i reprezentacijama. A u tim sportskim uspjesima važan segment je i prehrana, jedu jako kvalitetnu hranu, puno ribe – otkriva nam Josip te dodaje: – A infrastruktura im je na senzacionalnom nivou. Svaki klub ima dvoranu, nema slučajeva kao kod nas kad tri, četiri kluba treniraju u istom prostoru. Rukomet im je bio najpopularniji sport, a nakon Eura u Francuskoj nogometaši su sada jednako popularni. Jurić-Grgić u Valuru je igrao s Islanđanima koji su u petak u Splitu šokirali Norvežane, a trener mu je bio pomoćnik islandskog izbornika Oskarsson. – Čuo sam se s dečkima, oduševljeni su Splitom i Hrvatskom, ali nadam se da će večeras izgubiti. Rukometaši su im preslika naroda, igraju ratoboran rukomet, s puno energije i ne smijemo ih podcijeniti – zaključio je Jurić-Grgić.
Rukometaši su im preslika naroda, igraju ratoboran rukomet s puno energije, kaže Jurić-Grgić Islanđani obožavaju hrvatski rukomet, znaju sve naše postave od 1995. do danas. Mi smo im uzor, kaže Bambir