Majka četvero djece u blokadi čak 15 godina
Andreja Tomić u dugovima je zbog kredita za koji je bila jamac i računa za mobitel
Nezaposleni su i muž i ona. Ponekad muž uspije naći posao pa im je lakše platiti 1600 kuna stanarine i režija. Primaju 1300 kn doplatka Valentina Wiesner Mijić valentina.wiesner-mijic@vecernji.net ZAGREB Andreja Tomić ima 38 godina, godinu dana starijeg muža Ivana i četvero djece; od 9, 16, 18 i 19 godina. Žive na zagrebačkoj Trešnjevci. Oboje imaju nižu stručnu spremu, ona je prošla obuku za njegovateljicu na burzi, on je građevinac. Trenutačno su nezaposleni i teško plaćaju 1600 kuna stanarine i režija za 40-ak podstanarskih kvadrata u koje se zbilo njih šestero – njih dvoje spava u kuhinji, djeca su u sobi. Primaju 1300 kn dječjeg doplatka.
Ukrali joj čekove
Povremeno su socijalni slučaj, povremeno iz te kategorije iskliznu, ovisno o tome je li koji mjesec posao uspio dobiti sin kemijski tehničar ili suprug. Jer cenzus je 2500 kn, minimalac 3200 kn. A onda za ponovni ulazak u socijalnu kategoriju prikupljaju papire iznova. Andreja je godinama pod blokadom, po dvjema osnovama: za kredit u RBA po kojem je prije 15 godina, kad je uspjela skupiti nekoliko mjeseci staža, tadašnjem nevjenčanom suprugu s kojim je dobila troje starije djece bila jamac, a on ga je prestao plaćati. Druga je blokada po računu od 200 kuna od Tele2 koji je čak i platila, ali na pogrešan poziv na broj. Ima i jedan oprošteni dug, upravo je doznala da je otpisan, taj je za čekove Zagrebačke banke koji su joj ukradeni i unovčeni, a dug je s 2000 porastao na 16 tisuća. – Dug po kreditu za koji sam bila jamac trenutačno, prema Fini, iznosi 37 tisuća kuna, no u jednom trenutku dosezao je i 120 tisuća, iako je glavnica bila 67 tisuća kuna. Kredit je u međuvremenu prodan EOS Matrixu i više ne znam jesu li, možda, u međuvremenu otpisali dio tih golemih troškova i kamata pa se smanjio. Nešto je platio i drugi jamac – objašnjava A. Tomić, koja baš ovih dana obilazi vjerovnike i traži potvrde o visini duga za pokretanje osobnog bankrota. Tako je i doznala da je Zagrebačka banka više ne tereti za potraživanje još iz 1998. Tad su joj, naime, lopovi prerezali ručku torbice u kojoj je imala dva potpisana čeka jer je na rate sestri kupovala čizme. Sestra se predomislila i umjesto na pet, kupile su ih na tri rate pa su u torbi ostala ta dva neiskorištena “blanketa”. – Prijavila sam u banku krađu pa su me uputili na policiju, a kako sam bila bez ikakvih dokumenata, osobne i čekovne knjižice, pa nisam znala ni brojeve čekova, trebalo je vremena da dođem s novim dokumentom i banka je čekove koje je netko u međuvremenu unovčio već poslala na naplatu. Nisu dug kanili stornirati, a u policiji su mi rekli da to moram platiti ja pa, ako otkriju počinitelja, onda tek možemo njega tužiti – detaljna je Andreja Tomić. Taj je dug, koji nije bila u stanju platiti, otišao na utuženje i tijekom deset godina narastao do 16 tisuća kn. Sad je doznala da joj ga je banka, izgleda – oprostila. Iako to prvi put, kad je to pokušala kroz proceduru oprosta dugovanja, nije uspjelo jer je gornji cenzus bio 12 tisuća kuna. Njezin je slučaj gotovo kao Finina statistika koja opisuje strukturu dugovanja: dio banci, dio teleoperatoru, jedino komunalaca nema.
Birokratske zavrzlame
– Račun za Tele2 uplatila sam na krivi poziv na broj i nakon opomene poslala im faksom uplatnicu da vide da je plaćeno. No, rekli su da je to moja greška i nismo uspjeli riješiti povrat, a dok smo se natezali, jer sam tražila raskid ugovora, poslali su mi na naplatu 650 kuna koliko je još preostalo do kraja pretplate i otplate mog jeftinog mobitela – kaže A. Tomić. Teleoperator je utužio i dug je narastao na 2500 kn, no s obzirom na to da je ona povremeno uplaćivala po 200-tinjak kuna ne bi li ih isplatila, sada im je dužna još 300 kuna. Ostalo potražuje odvjetničko društvo. Obitelj je, kaže, 25. na listi za gradski stan Grada Zagreba, no i tu su se stvari zakomplicirale. – Grad je dodijelio 24 stana prije nas, a onda su nas preskočili i nastavili s 26. Tvrde da nemaju dovoljno velik stan za šesteročlanu obitelj. Pa živimo u 40 kvadrata, ne tražimo 400 – u čudu je Andreja. Pitam je crnohumorno postoji li neka birokratska zavrzlama koja joj se nije dogodila? Smije se, ne zamjera. – Ružno je i grozno, ali živimo da preživimo – govori bez gorčine. Pomognu im, kaže, kad mogu sestra i roditelji. Svega je malo. Osim životnog optimizma. On još nije iscurio.
Dug po kreditu za koji sam bila jamac iznosi trenutačno 37 tisuća kuna, no u jednom trenutku bio je i 120 tisuća ANDREJA TOMIĆ nezaposlena