SRBIJA I BiH NE MOGU U EU BEZ HRVATSKOG DA
Hrvatski je stav: granice se mogu riješiti dogovorom ili na sudu, arbitražom više ne
Srbija drži 11.500 hektara hrvatskog zemljišta sa svoje strane Dunava Hrvatska nije potpisala sporazum o naknadi štete nakon normalizacije iz 1996.
Srbija, BiH i Crna Gora imat će veliki poticaj da konstruktivno riješe granicu s Hrvatskom jer o Hrvatskoj ovisi njihovo članstvao u EU Bilateralni dogovor ili pak presuda međunarodnog suda – ne arbitraža – načini su na koji Hrvatska želi riješiti otvorena granična pitanja sa susjedima. Ona bi se mogla opet naći na dnevnom redu ako se ostvare riječi šefa Europske komisije Jean-Claudea Junckera – da nijedna država neće ući u EU s neriješenom granicom.
Stav Badinterove komisije
U tom slučaju, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora imat će itekako veliki poticaj da konstruktivno pokušaju riješiti granicu s Hrvatskom jer u Hrvatskoj leži ključ njihova članstva. Hrvatska zaista ima otvorena pitanja – uz Sloveniju – sa susjedima s kojima je nekad bila u istoj državi, a sve kao relikt raspada Jugoslavije, no isto tako treba reći da hrvatska granica – unatoč tomu – nije neuređena već da je regulirana raznim sporazumima. Hrvatski stav u svim teritorijalnim sporovima s državama nastalim raspadom Jugoslavije je isti – republičke granice u trenutku osamostaljenja postale su državne. Međunarodno pravo podržava taj stav, kao i zaključ-
ci Badinterove komisije koja je u svom mišljenju broj 3 potvrdila da se to načelo primjenjuje u slučaju raspada Jugoslavije. Hrvatska nadalje inzistira na principu katastra, odnosno da su katastarske granice bivših republika postale državne granice. Naime, mnoge će iznenaditi da u bivšoj državi republičke granice nisu bile određene na terenu, već je državno zakonodavstvo u tom smislu upućivalo na republičko. A i u SR Hrvatskoj, kao i SR Srbiji, ali i SR Bosni i Hercegovini i SR Crnoj Gori unutrašnje je zakonodavstvo jasno kazalo kako “republiku tvore teritoriji općina, koje pak tvore teritoriji katastarskih općina”. Tako jasno naveden princip katastarskih granica kao republičkih, pa kasnije i državnih granica, nije mogla eskivirati ni korumpirana arbitraža sa Slovenijom. Gdje je onda problem? Gdje je problem sa Srbijom koja, uz Šarengradsku i Vukovarsku adu, svojata još neke ade i eksklave, te područje oko Apatina, Sombora i Kenđije, pogotovo kad se zna da su Hrvatska i Srbija, tada SR Jugoslavija, 2001. potpisale Protokol o načelima za utvrđivanje granice u kojem je rečeno kako će se utvrditi precizan smjer protezanja postojeće granice te da će se pri tome u obzir uzimati katastar i druga relevantna dokumentacija. Prema katastru, na lijevoj, “srbijanskoj” strani Dunava Hrvatska ima 11.500 hektara, a Srbija na desnoj, “hrvatskoj” strani ima 900 hektara zemljišta. Srbija pak traži da granica ide sredinom Dunava, a to temelji na argumentaciji da je skupština Vojvodine 1946. donijela privremeni zakon kojim je rekla da granica ide Dunavom. – Takav zakon nikada nije primijenjen, bio je donesen jednostrano i bio je privremen. Kad se kasnije granica ustalila, vodila se katastrom – kažu hrvatski izvori. Rijeke jesu često prirodna granica između država, no gdje točno teče granična crta? Ako je rijeka neplovna, onda ona najčešće slijedi crtu sredine rijeke ili glavnog rukavca. No ako je rijeka plovna, kao što je Dunav, onda je kompliciranije – najčešće se za crtu određuje “matica” – crta koja načelno spaja najdublje točke u koritu te rijeke. Stanje na terenu na granici Srbije i Hrvatske seže u period mirne reintegracije kad su se srbijanske snage povlačile iz Hrvatske, ali ne potpuno, već samo do Dunava, pa Srbija danas kontrolira dio hrvatskog teritorija. Bilateralni razgovori o granici počeli su 2003. kad su osnovane i ekspertne
skupine te su geodeti us-
‘EUROPSKI UVJET’ Ni jedna jedina država više neće ući u Europsku uniju prije nego što riješi granična pitanja sa susjedima JEAN-CLAUDE JUNCKER predsjednik Europske komisije
poređivali hrvatsku i srbijansku dokumentaciju i katastar, koji se potpuno slagao. Razlike su, kažu nam upućeni, iznosile do 10-ak metara na jednu ili drugu stranu, što je ovisilo o preciznosti karata. Ekspertne su skupine započele rad od tromeđe BiH, Srbije i Hrvatske i granica je katastrom “potvrđena” do Bačke Palanke, odnosno do Dunava. No, tada se situacija mijenja. Srbija odbija dalje primjenjivati princip katastra i traži da granica ide sredinom Dunava. Dvije su države još razmijenile diplomatske komisije, ali Hrvatska svako malo diplomatskom notom obavještava Srbiju da drži hrvatski teritorij. Maleni napredak postignut je ponovnim aktiviranjem mješovite komisije za otvorena pitanja koja je prvi sastanak imala potkraj prošle godine, a drugi upravo jučer.
Problematične točke
Hrvatska s BiH ima potpisan ugovor o granici još iz doba predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Sporazum je ratificiran u BiH parlamentu, no u Hrvatskom saboru nije. Hrvatska je naknadno – kako se to diplomatskim rječnikom kaže – pronašla dokumente koji pokazuju da su dva otočića – Veli i Mali Škoj – te vrh poluotoka Kleka hrvatski, iako su u originalnom dokumentu pripali BiH. S BiH je problematična točka na Uni kod Hrvatske Kostajnice, te se ona – kao i druge točke – periodično instrumentalizira u političke svrhe iako na terenu granica funkcionira. Ni pitanje Pelješkog mosta ne bi trebalo biti problem – Hrvatska je još 2007. dala jamstvo BiH da Pelješki most ni na koji način neće zadirati u prava te države, što je točka na kojoj inzistira Bakir Izetbegović. “Hrvatska je tijekom svih razgovora u vezi s gradnjom mosta naglašavala da je BiH pomorska zemlja kojoj pripadaju sva prava i obveze Konvencije UN-a o pravu mora, što podrazumijeva i pravo neškodljivog prolaska iz luke Neum i u nju kroz hrvatska područja mora. RH se pridržava i ubuduće će se pridržavati svih obveza iz Konvencije u odnosu na susjedne zemlje s morskom obalom”, glasi dio diplomatske note koju je MVP poslao prije gotovo 11 godina veleposlanstvu BiH u Zagrebu. Oko Prevlake, na granici s Crnom Gorom, na snazi je privremeni režim iz 2002. – kopnena granica je povučena kod mjesta Konfin, tako da “kopno” pripada Hrvatskoj, dok je morska zona uz lijevu obalu Prevlake “mješovita zona”. Države se mogu dogovoriti bilateralno ili pak na međunarodnom sudu koji sudi u skladu s međunarodnim pravom. Za Hrvatsku arbitraža, nakon iskustva sa Slovenijom, više nije opcija.
Hrvatska inzistira na granicama katastra, Srbija taj princip selektivno provodi Uz Šarengradsku i Vukovarsku adu, Beograd svojata i područje oko Apatina