UREDBA EK 75 TISUĆA HRVATA MORA ZAMIJENITI PLINSKE BOJLERE
Distributeri energije HGK tvrde: Građani kojima se pokvari plinski bojler mogu kupiti samo novi kondenzacijski za koji moraju platiti i skupu sanaciju dimnjaka
Umjesto klasičnih plinskih bojlera moraju se ugraditi skuplji kondenzacijski, a treba prilagoditi i dimnjake. Troškovi do 30.000 kuna
Ćorić: Za kondenzacijske bojlere nužna samo manja preinaka dimnjaka, a ostale bojlere priključene na tu vertikalu ne treba mijenjati U Hrvatskoj i EU od rujna 2015. nije moguće kupiti novi klasični turbo plinski bojler jer je prodaja tih uređaja uredbom Europske komisije zabranjena. Ista uredba propisuje ugradnju energetski učinkovitijih, ali i skupljih kondenzacijskih bojlera. To dovodi u bezizlaznu situaciju one koji žive u višestambenim zgradama i kojima se pokvario stari klasični bojler. Za ugradnju kondenzacijskog moraju prilagoditi, odnosno sanirati dimnjak, na koji su pak spojeni i klasični bojleri drugih stanara u zgradi. Naime, kondenzacijski bojleri, za razliku od klasičnih, stvaraju vlagu koja bi se nakupljala u dimnjaku i koji bi se zbog vlage urušio kad ga se ne bi prilagodilo. Stoga za sanaciju dimnjaka trebaju privoljeti svoje susjede koji bi isto tako trebali kupiti nove kondenzacijske bojlere. A susjedi na to sigurno neće pristati jer novi kondenzacijski bojler stoji oko 9500 kuna (klasični oko 7000), dok bi za sanaciju dimnjaka svaki stan morao izdvojiti još 17.000 do 20.000 kuna.
Švercaju iz BiH
Ta bezizlazna situacija, upozoravaju stručnjaci, tjera ljude da na crno ugrade nove klasične bojlere koje su kupili u zemljama izvan EU, primjerice u BiH, ili pak da prijeđu na kruta goriva na dimnjacima namijenjenim plinskom sustavu, što dovodi do opasnosti od trovanja i požara. U Hrvatskoj je, prema podacima Grupacije distributera i opskrbljivača energijom HGK, 75.000 korisnika klasičnih bojlera koji su spojeni na dimnjake, od toga 50.000 u Zagrebu i 25.000 u Osijeku. Ukupni trošak njihova prelaska na kondenzacijske bojlere sa sanacijom dimnjaka tako bi premašio dvije milijarde kuna. – Klasični se bojleri sve više kvare, a ne može se više doći ni do rezervnih dijelova za njih. Stoga se ljudi snalaze pa švercaju “stare” klasične bojlere – kaže Tihomir Mihalić, voditelj Sekcije servisera i plinoinstalatera HOK-a. On podsjeća da je struka, otkako je uredba stupila na snagu, upozoravala na ovaj problem, no institucije nisu učinile ništa.
Tražiti izuzeće za Hrvatsku
Član Grupacije distributera i opskrbljivača energijom HGK Dubravko Duvančić upozorava da kondenzacijski bojleri u odnosu na klasične dovedu do samo tri posto uštede godišnje. On ističe da se problem može riješiti tako da Hrvatska traži izuzeće od uredbe, kao što je to učinila Njemačka za vikendice i u slučaju neprimjereno visokih troškova. Pritom bi se, kaže, trebalo fokusirati na obnovu fasada zgrada, što dovodi do većih ušteda u potrošnji energije nego ugradnja kondenzacijskih bojlera. Tako kaže da se ulaganje u obnovu ovojnice, što košta oko 20.000 kuna po stanu, vrati u roku šest do osam godina jer su računi za grijanje nakon toga upola manji. – Kod donošenja uredbe nije se vodilo računa o hrvatskim specifičnostima. U drugim zemljama EU zgrade uglavnom imaju svoje kotlovnice, rijetko imaju desetke bojlera kao kod nas – objašnjava Duvančić. U Ministarstvu gospodarstva tvrde da se u zgrade koje koriste bojlere sa zatvorenim sustavom izgaranja novi kondenzacijski bojleri mogu ugrađivati u postojeće dimnjake uz manje izmjene te da ne postoji obveza zamjene ostalih bojlera priključenih na tu vertikalu. Preinake se odnose, kažu, na ugradnju kondenzacijskog ispusta, a moguća je, ali nije obvezna, zamjena unutarnjeg cjevovoda od nehrđajućeg čelika. Ukupna trošak tih preinaka, tvrde u Ministarstvu, znatno je niži od troška zamjene bojlera.
Rok isplativosti kondenzacijskih bojlera, s obzirom na visoke troškove ugradnje, čak je 40 do 50 godina
DUBRAVKO DUVANČIĆ Grupacija distributera energijom