“Dvoje” su nova “Dekadencija” Exita
Matko Raguž ponovo režira tjerajući glumce na bravure i izvrsnost
Bračni par drži pub u kojem publika sreće razne karaktere i otkriva njihove životne priče. Mnogo je tu smijeha, ali i suza “Dekadencija” Stevena Berkoffa, u režiji Matka Raguža, značila je početak života novog zagrebačkog kazališta – Teatra Exit. Od tog početka prošlo je gotovo 25 godina (slavlje jubilarnog rođendana tog kazališta zakazano je za 2019.), a Exit ima novu predstavu “Dvoje” Jima Cartwrighta koja umnogome podsjeća upravo na “Dekadenciju” i način na koji su hrvatsko kazalište na koljena svojom glumom bacili Nataša Lušetić i Vili Matula.
Novi prostor za samo 45 ljudi
Bio je to slavni početak Exita koji je brojnim svojim predstavama – ponajviše “Dekadencijom”, “Izbacivačima” i “Kaubojima” – zauvijek promijenio hrvatski teatar. Novu predstavu “Dvoje” vidjeli smo u novom prostoru Exita, tzv. Studiju Exit, dvorišnoj zgradi u Gundulićevoj 37, u dvorani u koju stane samo 45 gledatelja. To je komorna scena Exita, prostor od kojeg svakako treba očekivati nova kazališna uzbuđenja. A “Dvoje” je exitovska predstava ne samo zato što je ponovo riječ o režiji Matka Raguža, osnivača i utemeljitelja tog kazališta (po prijevodu Tomislava Kuzmanovića), već je to i po temi, koncepciji predstave, ali prije svega načinu glume. Sve u Exitu, naime, mora biti glumački dovedeno do izvrsnosti, a upravo glumačke bravure Bojane Gregorić Vejzović i Dražena Čučeka tvore dramu “Dvoje”. Jim Cartwright napisao je to djelo sada već daleke 1989., ali kako je tu riječ o studiji karaktera, priča je bezvremenska.
Neodoljivi zlostavljač
Bračni par drži pub, a uz njihovu priču gledatelji – i sami gosti u tom pubu – upoznaju i brojne (posve različite) ljude koji tamo zalaze: od zavodnika bez pokrića i njegove djevojke bez pameti, preko starice kojoj je večernje pivo nagrada za “radni” dan uz teško bolesnog i nepokretnog muža, nasilnika koji u pubu maltretira, pa i ošamari svoju ženu, ljubavnice koja dolazi kako bi “njen čovjek” u istom svjetlu vidio nju i suprugu, pa sve do malenog dječaka koji cijelu noć čeka tatu pred vratima, a on ga, naravno, zaboravi... Sve uloge tumači dvoje glumaca, a ritam i pokoji trenutak dok presvlače kostime (Marita Ćopo) daje im saksofonist Jakša Jordes. Kostimi i pokoja perika za Bojanu Gregorić Vejzović ovdje su tek linija pomoći za publiku. Sve je ostalo na glumcima i oni iz karaktera u karakter prelaze u sjajnom ritmu. Bojana je možda i najbolja u ulozi starice, dok Čuček osvaja kao zlostavljač. Ne smijemo ga takvog voljeti, a teško mu je odoljeti.