DEVET PRAVILA: KAKO SE STVARAJU SRETNI LJUDI
Ne govorite djeci u prazno, pokažite im primjerom, jedno je od glavnih pravila
Jedan dan u tjednu bez obaveza i aktivnosti, namijenjen isključivo bezbrižnoj dječjoj igri, zatim umjerenost u pohvalama, otvorena i jednostavna komunikacija, nastojanje da se dijete samostalno obrani u pojedinim situacijama, pomoć u preoblikovanju onoga što dijete misli da ne može u ono što može – samo su dio smjernica roditeljima u odgoju sretne djece. Djece koja anksioznost i depresiju ne poznaju i koja izrastaju u sretnu naciju. Nije to šala. Takve smjernice odlike su danskog odgoja djece, prvi put ispisane u knjizi pod nazivom „Danski odgoj djece – što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samopouzdane i sposobne djece“, koju hrvatski roditelji, u izdanju Egmonta, od ovoga tjedna mogu nabaviti u knjižarama.
Pozornost na zadatku
Dvije autorice, Jessica Joelle Alexander, američka kolumnistica i mama koja živi u Danskoj i Iben Dissing Sandahl, psihoterapeutkinja, poručuju da su Danci, odgajani po svojim jednostavnim i nepromijenjenim principima, pravilima i načelima već četrdeset godina, otkako je globalnih istraživanja, na samom vrhu liste najsretnije nacije na svijetu. – Odlika danskog odgoja jest usmjeravanje djetetove pozornosti na zadatak umjesto na pohvalu. To djetetu pomaže usredotočiti se na rad, a ujedno ga uči i poniznosti. Pomaganje djetetu u izgradnji osjećaja da je sposobno usavršiti neku vještinu umjesto da je već majstor u nečemu postavlja čvršće temelje za rast i razvoj. A to potiče razvoj unutarnje snage i otpornosti. Način na koji hvalimo djecu doista snažno utječe na njihovu stabilnost – poručuju u svojoj knjizi autorice Jessica Joelle A Alex Ander i Iben Dissing Sandahl. Danska teorija odgoja skraćena je u akronim koji se lako pamti: P.A.R.E.N.T. (engl. roditelj), a koji je sastavljen od početnih slova engleskih riječi igra, autentičnost, preoblikovanje, empatija, bez ultimatuma i zajedništvo. Analizirajući i uspoređujući brojna svjetska istraživanja s danskom usredotočenosti na igru, suosjećanje i društvene vještine, autorice su zaključile da su Danci izdvojili najvažnije elemente odgoja. – Danska filozofija roditeljstva i način odgoja djece imaju uistinu dojmljive rezultate, a to su otporna, emocionalno sigurna djeca koja odrastaju u stabilne, emocionalno sigurne, sretne odrasle ljude koji zatim taj iznimno učinkovit način roditeljstva primjenjuju na vlastitoj djeci. Baština se prenosi na sljedeće naraštaje – poručile su autorice. Danci se groze fizičkog kažnjavanja djeteta, u obitelji nema povišenih tonova ni vikanja jer je odnos između roditelja i djeteta definiran jasno postavljenim pravilima. Uostalom, pravila ponašanja uspostavljaju se
kada u sedmoj godini djeca krenu u školu. Svaki raniji odlazak u školske klupe ne podržavaju – jer, ističu, djeca prije svega trebaju biti djeca. Timski rad, zajedništvo, empatija, ali i skromnost, temeljne su vrijednosti koju danska djeca uče u školama i unutar svojih obitelji jer, poručuju autorice, djeca moraju naučiti brinuti se jedna za druge. S njima se razgovara o osjećajima, kako dobrima tako i lošima, djecu se u školi i kod kuće potiče da grade pozitivnu sliku o sebi, da znaju prepoznati u čemu su dobra i da se u tome smjeru nastave razvijati, ali istodobno ne pokušavaju negirati svoje nedostatke. Njih se ne trebaju sramiti, poručuju mladim Dancima i roditelji, ali i profesori u školama.
Djeca zrcale roditelje
– Danci oduvijek vjeruju da je briga za sreću drugih važna i za vlastitu sreću – poručuju autorice. Uostalom, kažu da roditelji i sami moraju pokazati empatiju prema djeci da bi ih potakli u takvim osjećajima. – Na roditeljima je velika odgovornost jer su svojoj djeci prvi primjer empatije. Djeca neprestano promatraju i zrcale roditelje, ono što doživljavaju u svojemu domu ključno je za razvoj njihove empatije. Obitelji u kojoj su djeca izložena fizičkom, psihičkom ili seksualnom nasilju mogu uništiti djetetovu sposobnost empatije. Svako dijete koje je pretrpjelo traumu privrženosti ima narušen kapacitet za empatiju. Pretjerano zaštitničke obitelji također mogu loše utjecati na razvoj empatije – naglašavaju autorice i zaključuju: za Dance ne postoji loše dijete, samo loše ponašanje i loš roditeljski pristup.
Emocionalno sigurna djeca odrastaju u stabilne ljude i zato su Danci sretna nacija