Zapadne zemlje su našle razne načine kako da pomognu svojoj industriji, a u Hrvatskoj je sve stalo
problema. U zapadnim zemljama postoji tarifa za osnovnu plaću radnika u građevinskom sektoru i tko se te tarife ne drži, ne može sudjelovati niti na jednom javnom natječaju, bez obzira da li dolazi iz matične zemlji iz inozemstva. U Hrvatskoj je praksa da većina tvrtki dio plaće isplaćuje na račun, dio na ruke, a mnoge rade s dampinškim cijenama i inozemnom radnom snagom s tko zna kakvom računicom. Tome dijelom doprinose i uvjeti javnih natječaja u kojima se ne traži ekonomski najpovoljnija ponuda nego najjeftinija. Ako tražite najjeftinijeg projektanta, nadzornika i izvođača – do kud će vas to odvesti? Imat ćete nekvalitetan građevinski objekt, uništit ćete tržište, a država ostaje bez poreza i doprinosa - kazao je Habijanec. Za takvo stanje okrivljuje birokrate, posebice one na najvišim funkcijama, koji nisu dovoljno upućeni u problematiku posla koji rade i onda raspisuju smiješne natječaje. Kao primjer navodi situaciju s Pelješkim mostom. - Mi, država, smo vrijednost projekta Pelješkog mosta procijenili 300 milijuna kuna manje od najniže ponude, a sad govorimo da su Kinezi išli s dampingom? Ispadamo smiješni i pokazujemo da oni koji su raspisivali natječaj nemaju pojma o čemu govore - rezigniran je Habijanec. Situacija s mostom je čudna i Zdravku Jurčecu, predsjedniku Društva građevinskih inženjera Zagreb koji ističe da se u svijetu 90 posto svih građevinskih projekta izvodi lokalno jer je to najjeftinije.
Za koga ćemo graditi?
- Kad god radimo izračun troškova radne snage, trošak nam je uvijek 2,5 puta veći ako ta radna snaga dolazi izvana i bude smještena u kampu. Stoga mi je zbilja zabrinjavajuće da se niti jedna hrvatska tvrtka, čak niti u konzorciju, nije prijavila na natječaj za Pelješki most. Do prije 10-ak godina imali smo operativu koja je mogla godišnje izraditi 60-70 kilometara autoceste. Respektirali su nas i stranci te se uglavnom nisu javljali na natječaje u Hrvatskoj jer su bili svjesni da ne mogu biti bolji i povoljniji od nas. Ljudi koji znaju posao postoje i danas. Nisu tvrtke i stručnjaci zaboravili raditi, ali problem je da imamo sve manje referenci jer one traju tri godine, a mi zadnjih 10-ak godina nismo imali nikakvih projekata - kazao je Jurčec. Dodaje da veliki problem za građevinski sektor vidi i u masovnoj emigraciji mladih, i to ne samo zbog odlaska građevinskih stručnjaka. - Nama je do sad otišlo, u najoptimističnijoj procjeni, 30-ak tisuća mladih i potentnih ljudi. To su ljudi koji su trebali kupo- vati stanove koje će im hrvatske građevinske tvrtke izgraditi u Hrvatskoj. Pitanje je za koga ćemo mi graditi? - pita se Jurčec. Na problem stanogradnje upozorio je i Damir Percl iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) koji ističe da smo do 2008. gradili oko 25 tisuća stanova godišnje, a zadnjih godina ta brojka ne prelazi ukupno osam tisuća. - Automobilska i građevinska industrija su globalno najviše bile pogođene krizom iz 2008., no kod nas je to bila apsolutno građevina. Zapadne zemlje su iznašle načine kako da pomognu svojoj industriji - neke državnim investicijama, a druge subvencijama, poreznom politikom i sl. U Hrvatskoj je sve stalo iako je postojalo, i još postoji, niz strateških državnih projekta koji stoje negdje u ladici. Građevinski stručnjaci su se uvelike osipali iz naših tvrtki, a obrazovni sustav ne stvara nove. Čak da i sad napravimo odličan školski sustav dualno stručnog obrazovanja, kvalificirane radnike dobit ćemo tek za nekih 5 do 10 godina - upozorava Percl. Da stvari treba iz temelja mijenjati ističe i Darko Jambreković, član uprave Radnika koji ističe da je većina hrvatske građevinske stručne regulative još iz 1970-ih godina kada je bilo društveno vlasništvo i velika inflacija te se te odredbe uglavnom koncentriraju na te dvije činjenice.
Plaće od 8 do 11 tisuća kuna
Sudionici okruglog stola složili su se da će posla za građevinare u Hrvatskoj biti, ali da je bitno urediti obrazovni sustav te politiku zapošljavanja i plaća. Mirko Habijanec procjenjuje da ćemo u narednih pet godina morati uvesti više od 20 tisuća građevinskih radnika. - Mi smo na razini sektora i sa sindikatima dogovorili da temeljna plaća u građevini bude 3750 kuna, a već naredne godine će to ići na 4000 ili 5000 kuna. Integrirani smo u EU i stanje se neće balansirati dok plaća ne bude na razini 50 posto one u Njemačkoj. Smatram vrlo nelogičnim i štetnim propisivati opću minimalnu plaću jer ona ne može biti ista za graditeljstvo i za trgovinu ili neke druge djelatnosti i ovakav sustav generalizacije plaća postoji jedino u Hrvatskoj - kaže Habijanec. Zdravko Jurčec procjenjuje da će se plaće građevinara u Hrvatskoj u narednih 2 do 3 godine, zbog deficita takve radne snage i blizine EU tržišta, sigurno dići na 8000 do 11.000 kuna. Veće plaće će izvjesno značiti i skuplje kvadrate stanova jer, kako kažu sudionici, postojeći sustav POS-a s fiksiranom cijenom je neodrživa. - Nemoguće je da ista cijena kvadrata POS-a bude u Zagrebu, na nekom otoku ili u negdje na selu jer je cijena građevinskog zemljišta neusporedive cijene. Dodatan problem je što dio lokalnih jedinica malverzira s POS-om jer plaćaju po fiksnoj cijeni, a onda preprodaju te stanove po tržišnim cijenama - zaključuje Habijanec.