MIRKO HABIJANEC Nedostatak radnika može se riješiti samo povećanjem plaća i cijena radova

Za pomoć građevinskom sektoru, nužno moramo više raditi i više privređivati, a manje trošiti u javnom sektoru, ističe Habijanec darko.bicak@poslovni.hr Građevinski sektor već nekoliko godina bilježi oporavak, no kriza je uništila veliki dio hrvatske građevinske operative, a tvrtke koje su opstale sve veću muku muče s pronalaženjem stručne radne snage. Kakve su perspektive građevinara u Hrvatskoj otkriva Mirko Habijanec, predsjednik uprave križevačkog Radnika i čelnika strukovne udruge građevinara pri HUP-u. Smatrate li da je nakon desetljeća krize napokon došlo do oporavka građevinarstva? Situacija u građevinskom sektoru je dugo razdoblje bila vrlo nepovoljna. Stanje je teško jer su cijene građevinskih radova od 2008. stalno padale i smanjivao se fizički obujam građevinskih radova. Od 2016. osjeća se stanoviti rast potražnje za izvođenjem radova. Najavljeni investicijski projekti, uz financiranje većim dijelom iz EU sredstava, svakako će pomoći. Gdje vidite danas veće probleme za oporavak sektora - u infrastrukturnoj niskogradnji ili stanogradnji? Same investicije, neovisno bile to investicije u infrastrukturu ili stanogradnju, bez novih uvjeta poslovanja, samo kratkoročno poboljšavaju situaciju. Za uspješnije poslovanje potrebna nam je prije svega tržišta uređenost i jednostavnost zakonske regulative koja se odnosi na građevinarstvo, razrađenost provedbenih propisa koji daju sigurnost u pogledu onoga što morate ispunjavati, odnosno smanjenje formalizma koji samo opterećuje i povećava administriranje. Potrebna je i veća sigurnost naplate izvedenih radova, kvalitetnija tehnička dokumentacija, više cijene građevinskih radova, ali i propisane tarife plaća radnika, koje svi moraju poštivati. U kakvom su stanju, prema vašoj procjeni, trenutno hrvatske građevinske tvrtke i gdje je među njima Radnik? Radnik trenutno zapošljava 384 radnika, a s povezanim društvima Bistra Đurđevac i Radnik Plin Križevci, imamo preko 500 zaposlenih. Već 50 godina radimo u Njemačkoj i naučili smo da stojimo iza onog što potpišemo. Sada izvodimo radove na preko dvadesetak aktivnih gradilišta, a financijski pokazatelji za poslovanje u 2017. su vrlo dobri. Možemo zaključiti da se Radnik nalazi među boljim građevinskim tvrtkama u Hrvatskoj. Kod većine domaćih građevinskih tvrtki izražen je nedostatak radne snage. Školstvo kaska za potrebama, model zapošljavanja stranih radnika po modelu izaslanih radnika nije riješen, iako ga je trebalo riješiti prije nekoliko godina. Proizvodna zanimanja moraju imati znatno veće plaće od administrativnih zanimanja jer nitko nije otišao raditi u inozemstvo iz javnog sektora i administrativnih zanimanja. Što bi država trebala napraviti da pomogne građevinskom sektoru? Građevinarstvo kao radno intenzivna djelatnost treba biti uvrštena u strategiju razvoja Hrvatske te treba težiti da čini 8 do 10% BDP-a, a sada smo na polovici toga. Veliki problem je ogromna, skupa i dijelom neučinkovita administracija, od lokalne, županijske, do državne razine, kao i u svim javnim poduzećima. To je preveliki izdatak za državu koji ljudi zaposleni u realnom sektoru ne mogu financirati. Ako se k tome dodaju dijelom neopravdana i nezaslužena prava u mirovinskom sustavu, onda je slika cijelog društva još nepovoljnija. Treba nam barem 50% više radnih mjesta u gospodarstvu, kako bi mogli financirati mirovinski, zdravstveni, školski sustav i cijelu državu. Poslodavci i kad ne isplaćuju plaće ne snose nikakve sankcije. Ljudi osjećaju na svakom koraku birokratizaciju i politizaciju društva, kulture rada nema, a iz države odlaze ljudi samo iz proizvodnje, dok javni sektor ostaje. Koliko nedostatak radne snage dodatno komplicira situaciju graditeljima? Događa nam se veliki demografski odljev, tisuće mladih i kvalificiranih ljudi odlazi u inozemstvo i tamo traže posao, jer su kod nas cijene građevinskih radova pa samim time i plaće radnika niže. Prije svega građevinski sektor mora povisiti cijene svojih radova kao i osnovnu plaću radnika, s ciljem približavanja plaća razini u zapadnoeuropskim zemljama. Osnovnu plaću je potrebno povisiti do 50%, uz uvjet promjene Zakona o radu i njegova negativnog utjecaja na zaposlene i kontrole poštivanja takve povećane osnovice prema složenosti posla i kvalifikacijskoj strukturi svakog radnika. Kvote za zapošljavanje stranih radnika, kao jedne od nužnosti aktualne potražnje za radnicima, treba regulirati tako da strane tvrtke mogu raditi u Hrvatskoj na principu izaslanja (detašmana), kao podizvođači domaćih tvrtki, u omjeru 20 do 30% od broja zaposlenih domaćih radnika, te da poreze plaćaju u Hrvatskoj, a doprinose i prava s tog osnova u zemlji izaslanja. Zakonom o porezu na dobit trebalo bi omogućiti isplate dividende radnicima koji su stjecali tu dobit po istim poreznim uvjetima kao i dioničarima (porez 12%, a ne 60%). Porezni sustav mora poticati stimuliranje svih vidova povećanja plaća radnika u gospodarstvu, kao jedan od važnijih nacionalnih interesa.