MARIA SLOUGH ROGER BRALOW
Grozna okrutnost prema životinjama na ulicama BiH za nas je bila kulturni šok
Teški životni uvjeti pasa u Sarajevu, a posebno zloglasni azil Prača, koji neki zovu i logorom smrti za pse, glavne su teme dokumentarnog filma “Pasji život – sarajevske lutalice”, koji je prikazan u Parlamentu EU u Bruxellesu u organizaciji hrvatskog eurozastupnika Davora Škrleca. Film koji prati rad lokalne volonterke Milene Malešević, koja je u posljednjih desetak godina spasila više tisuća pasa, snimila je britanska redateljica i fotografkinja Maria Slough, a u njemu se pojavljuju i veterinar Roger Bralow te britanski glumac Peter Egan. O snimanju filma i zaštiti prava životinja razgovarali smo u Bruxellesu s Marijom Slough i Rogerom Bralowom koji su nam, među ostalim, otkrili da planiraju snimati i u Hrvatskoj.
Kako ste saznali za teške uvjete u sarajevskim azilima?
SLOUGH: Roger i ja radili smo zajedno u Velikoj Britaniji i došao je s idejom za TV emisiju o tome kako se životi pasa razlikuju diljem svijeta. Ne sjede svi na sofama kao u Britaniji i uživaju (smijeh). S tom idejom otišli smo Peteru Eganu, koji je rekao: “Znam jednu ženu, Milenu, od koje sam udomio jednog psa, zašto ne dođete i upoznate je u Bosni.” Otišli smo tamo prošlog rujna i posjetili jedan od azila, vidjeli smo pse na ulicama, vidjeli smo puno spašenih pasa...
Kako vam je bilo u Sarajevu? Jeste li tad prvi put bili tamo?
SLOUGH: Prvi sam put bila u Bosni i Sarajevu. Divna je to zemlja, ljudi su jako prijateljski nastrojeni, ali grozna okrutnost prema životinjama bila je prilično šokantna. U Velikoj Britaniji to nećete vidjeti. Nećete to vidjeti svaki dan na ulici iako, naravno, okrutnosti ima svuda. Tako da je to u tom smislu bio kulturni šok. Dok smo putovali prema seoskim područjima, primijetila sam prekrasne kuće s prekrasnim velikim vrtovima, a u njima nije bilo pasa. U engleskim selima djeca se igraju u vrtu sa psima koji trče okolo i čujete zvuk psećeg laveža. Toga ondje nije bilo i to je za mene bio najveći kulturni šok. BRALOW: Mislim da je Sarajevo prekrasno, ali potpuno se slažem s Marijom. U Velikoj Britaniji smo
Najviše me zabrinjavalo što je tim psima slomljen duh, oni više nisu bili psi. Neki jesu, ali neki su jednostavno odustali. To me uznemirilo jednako kao i njihovo tjelesno stanje
navikli na ljude koji se šeću sa psima, postoji ta kulturu druženja sa psima. U Sarajevu smo vidjeli ponekog čovjeka sa psom, ali vidjeli smo puno pasa na ulicama i onda puno ničega. Nije bilo pasa na seoskim područjima, osim ponekog lutalice. Vrlo je drugačije, osjećaj je drugačiji.
Koji su najveći izazovi i zapreke s kojima ste se suočili? Je li možda bilo prijetnji?
SLOUGH: Ne. Još ne! (smijeh) Možda ih bude kad film bude emitiran. Otišli smo u Bosnu da snimimo i upoznamo Milenu i vidjeli smo da je problem puno veći nego što smo mogli zamisliti. Vratili smo se i odlučili ispričati priču. Stoga mi je trebalo više materijala od onog koji sam snimila u Prači. Stoga sam angažirala lokalnog snimatelja da se vrati i on je snimio mrtve pse, odbačena tijela, jako bolesne pse, pse koji se bore... Snimio je to, ušao je otvoreno s kamerom, a onda je netko došao i natjerao ga da sve to izbriše. Dopušteno mu je da zadrži samo snimke izvana.
Je li to bila osoba iz azila?
SLOUGH: Da, ali ne mogu reći tko jer nisam bila ondje. Bila sam obaviještena da imam snimke, a pola sata poslije primila poziv da ih ipak nemam.
Što je bilo najgore što ste vidjeli?
BRALOW: Stanje nekih pasa u Prači. Psi su bili različitog zdravstvenog stanja. Razina higijene nije bila jako dobra. Bilo je puno otpada, pasa koji su izgledali kao da imaju kožnih problema. Nije bilo dobro, a broj pasa u tom stanju bio je šokantan. SLOUGH. Kad posvjedočite okrutnosti, možete vidjeti dvoje: iz medicinske perspektive to su bolest i loše stanje, a s druge strane, pse slomljena duha... Odrasla sam sa psima i oni su najbolji drugovi, dočekaju vas kad dođete doma na kraju dana. Ako ste imali loš dan, oni mašu repom, vaš loš dan nestaje. Najviše me zabrinjavalo to što je tim psima slomljen duh, oni više nisu bili psi. Neki jesu, ali neki nisu i jednostavno su odustali. To me uznemirilo, ali i njihovo tjelesno stanje.
Jesu li uvjete za pse u Sarajevu i BiH bili najgori koji ste vidjeli?
SLOUGH: Kad se sjetim onoga čega sam se nagledala po svijetu i što sam snimila... Ali što se tiče onoga o čemu sam izvještavala i materijala koji nisam snimila, ali što sam vidjela, mislim da je trgovina psećim mesom nešto najstrašnije i najbarbarskije što se događa u ovom stoljeću. Tako da ne bih rekla da je u BiH i Sarajevu najgore, ali je neprihvatljivo.
Kako ste u projekt uključili glumca Petera Egana?
BRALOW: Njegova ideja... SLOUGH: Peter je poznati glumac u Velikoj Britaniji, ali i sjajan aktivist za prava životinja. Prije nekoliko godina fotografirala sam ga s njegovim psima za jednu izložbu i postali smo prijatelji. U sličnoj smo industriji, u medijima, ali oboje smo i vegani, želimo zaštiti životinje i zagovarati suosjećanje, kako među ljudima tako i između ljudi i životinja. Tako da je to bio prirodan slijed događaja. Kad smo mu došli s Rogerovom idejom, rekao je: “Da, apsolutno, želio bih to učiniti!” Bio je jako zainteresiran.
Jeste li upoznati s uvjetima u azilima u drugim državama na tom području, npr. u Hrvatskoj?
SLOUGH: Ne toliko u Hrvatskoj, ali jesam u Rumunjskoj, pozvana sam da idem tamo. Imam kolege koji su bili ondje i snimili su neke jako uznemirujuće stvari, tjelesno i seksualno sakaćenje životinja. Znam što se tamo događa i Rumunjska ili Hrvatska bit će nam iduća odredišta. Uvijek nam je cilj da budemo svjedoci. Snimamo činjenice, pričamo priču. Ne uljepšavamo, ne želimo propovijedati ili kritizirati jer svaka situacija ima pozadinu. Ali nadam se da će filmovi otvoriti vrata razgovorima o tome kako se bolje brinuti o životinjama, kao ukloniti strah koji ljudi imaju od tih pasa na ulici. Ako uklonite strah i ako ti ljudi upoznaju pse kao što ih svi mi poznajemo, to je prekrasno i to će osnažiti ljude, kao što će i psima vratiti život. BRALOW: To i jest cilj. Ako osvijetli situaciju i informira ljude o stanju, ako nešto dobro proizađe iz toga, to je fantastično. Slažem se s Marijom, ne želimo osuđivati. Jednostavno, otišli smo tamo, vidjeli smo to, to su slike – to je sve što želimo učiniti.
Što mislite o zaštiti prava životinja u Europskoj uniji?
SLOUGH: Možda nisam baš kvalificirana da odgovorim na to pitanje. Surađujemo s Eurogrupom za životinje koja radi odličan posao kao tijelo koje lobira, rekla bih da se čini da u puno slučajeva postoje jako dobri zakoni i smjernice, ali se propisno ne provode. Možda će se s tim netko pozabaviti, ali to neću biti ja (smijeh). BRALOW: Ne mogu komentirati cijelu Europu, nisam stručnjak za to. U većini Europe postoje dobri propisi, ali stvaranje propisa i njihovo provođenje dvije su različite stvari i po tom pitanju nešto se mora učiniti.
Spomenuli ste i Rumunjsku, koja je u EU. To je očit primjer da situacija nije tako sjajna.
SLOUGH: Postoje zemlje koje su mnogo bolje. Možda mogu biti primjeri od kojih bi njihovi susjedi mogli nešto naučiti.
Što mislite o Brexitu i mislite li da će utjecati na zaštitu prava životinja u Velikoj Britaniji?
BRALOW: Tko zna što se biti s Brexitom, ali nadam se da neće nauditi zaštiti prava životinja u Velikoj Britaniji ili Europi. Nadam se da je zaštita u porastu i da stvari postaju bolje u cijelom svijetu. Ne vidim kako bi Brexit mogao utjecati, ali opet – tko zna? SLOUGH: Nadam se da neće, pričekajmo da vidimo hoće li se uopće dogoditi. Još sam u fazi poricanja (smijeh). Vjerojatno postoji neki rizik, postoji mogućnost jer, ako niste više obvezani, ako više niste dio toga... Ovisi i o tome koja je vlada na vlasti.
Koji vam je idući projekt? Radite li i dalje zajedno?
SLOUGH: Da. Nismo se posvađali! Vratit ćemo se u Sarajevo da Mileni opet pružimo podrške na terenu, a onda ćemo to učiniti i u Hrvatskoj i Rumunjskoj. BRALOW: Puno je pitanja na koja nismo odgovorili i puno toga što želim vidjeti i o kojima želim stvoriti vlastiti stav.
U engleskim selima djeca se igraju u vrtu sa psima, čujete lavež, u Bosni toga nije bilo Nadam se da će filmovi otvoriti vrata razgovoru o tome kako se bolje brinuti o životinjama