Svi mi birači trebamo shvatiti da su odluke na nama
Hrvatska je definitivno zemlja čudesnih ljepota, ali i nas čudaka, koji je nismo dostojni, jer ne koristimo ono što nam pruža, ali je zato uništavamo. Plodna polja su nam šikare, hranu sumnjive kvalitete i roka valjanosti uvozimo jer je jeftinija. To im omogućiše sve dosadašnje vlade. Rat nam je nanio teške gubitke i žrtve, ljudske, zdravstvene, moralne i materijalne, a mi to zaboravljamo, čak se u svom zaostajanju uspoređujemo, što je stručno i ljudski iritantno, s ostalim zemljama iz tranzicije, koje su naš rat gledali na TV ekranima. Kakav je bio “start clean” gospodarstva 1990.? Govori se o lopovlucima u privatizaciji. Gdje su imena i prezimena i istrage? Nismo li nabavljali naoružanje, po cijelom svijetu, pod embargom za cash, sigurno povoljno i “transparentno”. Ako netko tvrdi da to nema veze s današnjim stanjem, onda je neznalica, ili zlonamjeran. Čudimo se da nam EU diktira sve (od zakona do protjerivanja Rusa). Nema čuđenju mjesta. Htjeli smo EU, NATO... Na referendumu za ulazak u EU, izlaznost je bila sramotno niska, a i “maheri” su se pobrinuli da odluka bude pozitivna i s 26 posto glasova. Nije li prije referenduma bio slogan o lakom zapošljavanju i studiranju u zemljama EU? Zašto se sada čudimo egzodusu mladih? Nisu li još Rimljani govorili “Ubi bene, ibi patria” (Gdje je dobro tamo je domovina). Dokad tako? Sve dok se ne promijeni izborno zakonodavstvo i to “pod odmah”. Svi mi birači, bez obzira na boju dresa, trebamo shvatiti da je na nama odluka o sadašnjosti, i još više budućnosti Domovine i naših potomaka. Ne može zastupnik imati dilemu, savjest ili stranka, već mora znati, ili saznati što o određenom problemu misli njegova biračka baza, ali prethodno ta baza treba moći predložiti samostalno svog kandidata, a ne da bude “nametnut s vrha stranke”. Kakva je to demokracija ako će nam predsjednik Države, Sabora i Vlade modelirati stav baze? Stav baze mora biti njihov provedbeni imperativ. Ako nisu sigurni što misle o nekom problemu i birači drugih opcija, a problem je bitan za državu, onda treba ići na referendum. Sve mudro, polako i bez lomljenja preko koljena, kao i bez epiteta kako se radi o neznalicama, koji ne znaju čitati, ili koji nas vraćaju u srednji vijek. Sigurno među nam biračima ima dosta neznalica i nazadnjaka, ali imamo pravo glasa, a i konačno vidimo da na našu žalost među našim izabranicima ima puno neznalica, pa i lopova, koje nota bene dobro plaćamo. Oni nam sigurno neće riješiti prethodno nagomilane probleme, a isto tako neće htjeti bez otpora promijeniti izborno zakonodavstvo. Ovdje ne bi smjelo biti stranačkog kalkuliranja. Vrijeme je da i “naprednjaci i nazadnjaci”shvate da smo osuđeni živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih. Ako smo većinski kršćanski narod, iako se ne držimo većine od Deset Božjih zapovijedi, trebamo biti tolerantniji prema onima koji nemaju Božju milost vjerovanja, a manjina treba poštovati volju većine, naravno u skladu sa zakonom.