Riječki “Otello” pomeo gledatelje u zagrebačkom HNK
Redatelj Blažević priredio je iznimno mračnu verziju i tako mračne opere
Veličanstvena Anamarija Knego je Desdemona, srčani meksički tenor Luis Chapa je Otello, a vehementni Giorgio Surian antologijski igra Jaga Rijetko viđene ovacije i uzvici odobravnja ispratili su gostovanje Opere i Baleta HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke s Verdijevom operom “Otello” u zagrebačkom HNK. Ništa čudno budući da se radi o odličnoj predstavi iza koje kao redatelj i dramaturg stoje riječki intendant Marin Blažević te dirigent Ville Matvejeff. Riječki “Otello” je, nimalo slučajno, dobio i nagradu Hrvatskog glumišta kao najbolja operna predstava u drža- vi, pa je sreća da je brojna zagrebačka publika imala mogućnost vidjeti ovu rijetko promišljenu i disciplinirano izvedenu predstavu koja budućoj europskoj prijestolnici kulture služi na čast.
Iznimni pjevači
Iako su najveći pljesak s pravom dobili iznimni pjevači ove zahtjevne opere, i to veličanstvena Anamarija Knego kao eterična Desdemona (briljirala je u Ariji o vrbi), srčani meksički tenor Luis Chapa kao Otello te vehementni bas-bariton Giorgio Surian u antologijskoj izvedbi demonskog Jaga, idu i redatelju Blaževiću, koji nam je dočarao iznimno mračnu viziju ionako mračne Verdijeve opere koja se naslanja na poznati Shakespearov predložak. Riječ je o “Otellu” u kojem gotovo da i nema klasične scenografije, kostimi su krajnje asketski i tamni (uz iznimku Desdemone i Otella), a zbor dio predstave provodi u prvim redovima partera gotovo po- miješan s publikom, što još dodaje na dramatičnosti ionako dramatičnog libreta.
Zaštita žena od nasilja
I kraj opere, kada ženski dio zbora iz partera gleda publiku doslovno oči u oči nekako se konceptualno uklopio u hrvatsku današnjicu u kojoj se svakodnevno čereči konvencija čija je namjena institucičestitke onalna zaštita žena od nasilja. Svakako treba spomenuti i Ivanu Srbljan kao Emiliju, Marka Fortunata kao Cassia, Voljena Grpca kao Roderiga, Slavka Sekulića kao Lodovica i Luku Ortara kao Montana, baš kao i zboraše i baletne umjetnike koji su pridonijeli rijetko dojmljivom opernom gostovanju u Zagrebu, kao stvorenom za ove korizmene dane.
Zbor dio predstave provodi u parteru, pomiješan s publikom koju gleda u oči