Kakvi smo to Europljani kad volimo dernečiti u vrijeme misa zadušnica

spornim natpisom na mramornoj ploči neobrađenih rubova. Na njemačkom piše “ZUM GEDENKEN NA DIE GEFALLENEN KROATEN, MAI 1945.”, što na hrvatskom znači “u spomen na pale Hrvate”, a na hrvatskom je uklesano “U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI”. Prema emigrantskim zapisima, trebalo je pisati “ubijenoj hrvatskoj vojsci”, ali to nisu dopustile austrijske vlasti. Revizionističkom konotacijom koja je ostala Austrijanci se nisu bavili. Ali jesu Hrvati, pa se 2005. i 2006. natpis na spomeniku mijenjao. Prvo je pisalo “U spomen na nedužne žrtve bleiburške tragedije”, a potom “U spomen na hrvatske žrtve bleiburške tragedije”. Sve je popraćeno i žestokom svađom unutar samog Počasnog bleiburškog voda i njegove podjele na dvije frakcije. Pobijedila je ona koja je tražila da se vrati originalni tekst, koji stoji i danas, najdraži onima za koje su vojne snage NDH bile jedina hrvatska vojska tog vremena. Austrijski kritičari hrvatske ustašonostalgije, poput vrlo aktivnog internetskog portala vrlo jasne adrese www.no-ustasa.at, na ovu “izgubljenost u prijevodu” upozorava kao na izraz revizionističkog pristupa povijesnim činjenicama i varanje austrijskih vlasti, kojima pak zamjeraju preveliku popustljivost.

Sjene razbijene vojske

No, ove su se godine ta dobrohotnost i strpljenje, izgleda, istopili. Kao nikada do sada, u mjesecima i tjednima uoči ovogodišnje komemoracije, stižu vrlo jasna i izričita upozorenja kako se neće tolerirati bilo kakvo kršenje austrijskih zakona. U tome je ovog proljeća vrlo jasan i nedvosmislen stav zauzela i austrijska biskupska konferencija, a osobito za Bleiburg i cijelu Korušku nadležna biskupija Gurk-Klagenfurt. Upozorenja izrečena tonom ultimatuma, koji poručuje “ili ćete se držati reda,ili komemoracije ubuduće neće biti”, od austrijske katoličke novinske agencije prenijela je i hrvatska IKA. Mogli su malo glasniji biti i hrvatski biskupi, osobito predsjednik HBK zadarski nadbiskup Puljić s obzirom na to da je on izričito spomenut kao onaj koji će predvoditi ovogodišnju misu zadušnicu. Već na samoj svečanoj inauguraciji, o pojavama revizionizma, ustaštva, fašizma i neonacizma na i oko komemoracije na Loibačkom polju izjasnila se nedavno i novoizabrana politička vlast u Koruškoj. U Hrvatskoj je, pak, ovih dana, sam Vladimir Šeks na N1 televiziji rekao kako se na komemoraciji 12. svibnja neće tolerirati nijedan simbol i znamen koji ima veze s ustaštvom, fašizmom i nacizmom te upozorio kako će se za to na samom mjestu pobrinuti i austrijska policija i terenski suci, ovlašteni da smjesta postupaju protiv prekršitelja. Na spomenutom austrijskom antifašističkom portalu, opet s pravom, prigovaraju kako su se takve odredbe donosile i prije dokumentirajući to fotografijama terevenki pod šatorom s nacističkim pozdravima ispod samog natpisa s uputama o ponašanju i redu koje je još Austrijska biskupska konferencija i za Korušku nadležna biskupija Gurk-Klagenfurt izdale su vrlo jasne upute Hrvatima i organizatorima komemoracije – Počasnom bleiburškom vodu i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Glavna je zapovijed: u svakom trenutku i na svakom mjestu imaju se poštivati zakoni Republike Austrije. Što to govori o nama, Hrvatima, o hrvatskim biskupima? Kakvi 2010. dao otisnuti sam Počasni bleiburški vod. Što se, pak, Crkve u Austriji tiče, ove je godine vrlo izričito kazano koga će držati odgovornima: organizatore komemoracije, a to su Počasni bleiburški vod i Hrvatska biskupska konferencija. Uz napomenu da se dopuštenje za održavanje mise, koje mora dati nadležni austrijski biskup, ubuduće može i uskratiti. Što misli o svemu tome, imao sam namjeru pitati i bleiburškog župnika monsinjora Ivana Olipa. Međutim, osim gesla cijele Gurško-klagenfurtske biskupije “S Isusom Kristom biti ljudima blizu”, koje je istaknuto na internetskoj smo to mi Europljani koje treba uopće upozoravati da se moramo pridržavati zakona? Očito vrlo posebni. Takvi u čijoj državi, za razliku od Austrije, ma kolike nade hrvatski desničari i ekstremisti polagali u jačanje austrijske političke desnice, nije jasno je li ustaški simbol i pozdrav zabranjen ili nije. Takvi kojima trebaju mišljenja posebnih komisija o tome čime se trebamo ponositi, a čega se trebamo vječno sramiti. stranici župe, o pogledima na djelovanje Crkve u svijetu i društvu, mnogo jače od bilo kakve izjave govori način na koji je taj svećenik oblikovao sam središnji trg Bleiburga. Na Kirchenplatzu, nasuprot impozantne barokne župne crkve, vjernici su, pod vodstvom svog župnika, uredili “Vrt religija” u kojem su ravnopravno zastupljene velike religije svijeta, s kršćanskim, židovskim i muslimanskim simbolima u središtu. Usto, cijeli zid kapelice, koji s jedne strane zatvara taj trg, razapeta je velika slika s licem jedne žene i jednog muškarca, očito izbjeglica s istoka i Takvi koji volimo dernečiti za vrijeme misa zadušnica. Zato je u spomenutim uputama, za svaki slučaj, izričito pobrojano što se sve ne smije raditi, prodavati, pjevati i vijoriti 12. svibnja, niti bilo kojeg drugog dana u jednoj, za razliku od naše, sasvim normalnoj europskoj državi Austriji. Napokon su Austrijanci provalili da su Hrvati skloni na spomeniku na njemačkoj napisati jedno, na hrvatskom drugo, a misliti nešto sasvim treće. s očitom namjerom da kod ljudi pobuđuje suosjećanje i prihvaćanje takvih ljudi premda Bleiburg danas, za razliku od 1945., baš i nije na glavnoj izbjegličkoj ruti. Bilo bi lijepo kada bi takvim suosjećanjem bili oboružani svi oni koji će 12. svibnja pohrliti prema Bleiburgu, prema svim žrtvama, a osobito onima koje je iza sebe ostavio dobar dio onih koji su se u svibnju 1945. na Loibaškom polju našli kao izbjeglice, ispod kotača povijesti. Cijelim putem od Maribora, preko Dravograda prema Bleiburgu, na cesti kroz tijesnu dolinu rijeke Drave, ja sam vidio sjene razbijene vojske u bijegu i civila, među kojima je bio i dio moje obitelji. Zadržavši se tek jedan sat na pustom polju, naslutio sam kako je, usred tog nabujalog zelenila ispod još uvijek snijegom pokrivenih alpskih vrhova, i to naoko blago svibanjsko sunce moglo biti nemilosrdno izmrcvarenim, žednim i gladnim ljudima prepunih straha od osvete koji se, na žalost, za mnoge od njih pokazao opravdanim. Meni su oni progovorili. Na rubu polja, u nedavno prokrčenoj šikari pokraj pruge, prije nego što će biti zasuta novom zemljom, jedan je čovjek detektorom metala pretraživao

PRILIKA ZA ZARADU Ovo mi je hobi jer polje je zasijano predmetima. Neki moji kolege rade dobar posao na dan komemoracije prodajući ih iznad cijene, kaže lokalni kolekcionar