Prije je sve bilo puno drukčije, dok je prije dolaska kapitalizma i demokracije
Enver Hoxha bio živ,
došli vidjeti naše more?! Mora da ste nešto promašili, pa bolje bi vam bilo da ste otišli na svoje more – rekao nam je u jednom restoranu na plaži u Draču simpatični Albanac u srednjim pedesetima koji se predstavio kao Goran. Imao je osmijeh, ali mu je izraz lica bio nešto između začuđenog i ozbiljnog dok nam je to govorio. Porijeklom je iz Tetova u Makedoniji, a ima rodbinu u Velikoj Gorici te je nekoliko puta bio u Hrvatskoj. – Pa dobro, nije ni ovdje loše. Pješčana plaža, toplo more... – pokušao je Mirko malo hvaliti Drač. – Ne, ne... Prije je sve bilo puno drukčije. Kada je Enver Hoxha bio živ, a i poslije, prije dolaska demokracije i kapitalizma, sve je ovo izgledalo drukčije – objašnjavao nam je čovjek. Hoxha je bio albanski komunistički vođa sve do svoje smrti 1985. godine. Ubijao je političke protivnike, progonio vjernike, otimao imovinu veleposjednicima i Crkvi, gradio bunkere za obranu po cijeloj zemlji... Dio njih se i danas može vidjeti, pogotovo u južnom dijelu zemlje. – Ovdje je bila velika šetnica s palmama i cvijećem – govorio je pokazujući na prve redove kuća do mora. – Plaža je bila dvaput šira. Ovo je izgledalo posve drukčije. Onda je netko napravio prvu kuću na toj staroj šetnici. Porušio je palme, pregazio cvijeće. Susjed pokraj njega dignuo je drugu, pa se pojavio treći, četvrti... I evo, imate prvi red do mora – analizirao je urbanistički plan Drača naš sugovornik. – Onda se netko sjetio i napravio kuću ispred tog prvog reda do mora. Pa je došao i drugi koji je također sagradio kuću... I ubrzo su oni koji su donedavno bili prvi red do mora postali drugi red do mora – priča nam Albanac Goran. Izgleda da je ovo danas već treći prvi red do mora. – To je sve bila divlja gradnja. Gradske vlasti su svima potpisivale “papire”, svatko je imao neku vezu, a nije bila rijetkost ni da su se ljudi ubijali zbog dobre parcele. I danas imamo to što imamo – govori. A to otprilike izgleda ovako: glavna prometnica koja je nekada očito išla uz plažu danas se s mora ne vidi od kuća i zgrada. Od glavne ceste treba se probijati prašnjavim i razrovanim cesticama između trećeg i drugog reda kuća koje su natiskane kao čačkalice u kutijici. Drugi red kuća je manje-više toliko zapušten da izgleda poput slama. One, naime, više nisu atraktivne jer su negdje u limbu između glavne ceste i plaže okružene novim građevinama. Svaka je kuća u nekom svom stilu, fasade su nerijetko osvijetljene neonskim lampama plave i zelene boje koje noću bodu oči prolaznika. No, nije to sve, negdje oko 21 sat, baš u dijelu grada gdje smo se opuštali u restoranu, svima je “pao mrak na oči”. Naime, pola kvarta ostalo je bez struje. Odmah je dotrčao i konobar. – Nemojte se brinuti, sve je u redu. To nam se ponekad događa. – Kako to mislite, pa sezona još nije ni počela. Što se tek događa s naponom kada je cijeli grad pun ljudi? – Ma to se sve brzo riješi. Evo, sad će doći struja. Struje je nestalo i u drugim četvrtima, ne samo u dijelu gdje smo bili mi. Malo, malo pa nije bilo struje. Valjda će taj problem ubrzo riješiti. Najviše nas je pogodilo što je grad poslije 22 sata postao prava pustinja, a bio je petak navečer. Svi su restorani zatvoreni u pet minuta, kafići su spustili zaštitne rolete, ljudi su se povukli u kuće. Izgledalo je kao da smo mi, putnici iz Hrvatske, jedine četiri žive duše u gradu. I jedan pas koji nam se pridružio na cesti. Tada smo odlučili da je ipak vrijeme da krenemo doma. Na cijelom putu od 3300 kilometara naš najbolji “suborac” bila je Dacia Logan MCV Stepway. Junački se držala na zahtjevnim balkanskim cestama i pritom trošila manje od upaljača – 5,9 litara na 100 kilometara. Prava sitnica.
Strukturna reforma sintagma je koja se često čuje iz usta naših ljudi na vlasti. Uvjeravaju nas da ih provode ili samo što ih nisu počeli provoditi. Strukturna reforma trebala bi podrazumijevati detaljnu analizu sustava koji se planira reformirati, a na temelju takve analize, donošenje zaključka u kojem smjeru sustav treba reformirati te pokretanje reformskih poteza. Zbivanja u sustavu znanosti i visokog obrazovanja primjer su strukturne antireforme – provođenja promjena potpuno suprotnih onima koje bi se trebale provoditi na temelju analize sustava. Analiza sustava znanosti i visokog obrazovanja do 2015. pokazala je: (1) da u sustavu postoji dovoljan broj nastavnog kadra za trenutačne potrebe školovanja studenata; (2) da su upisne kvote u Hrvatskoj visoke (110% upisnih mjesta u odnosu na prosjek EU o d 84% od broja maturanata); (3) da demografska kretanja imaju negativan trend; (4) da mreža visokih učilišta raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj svojom brojnošću nadilazi nacionalni potencijal i raspoložive kapacitete, da su visoka učilišta neopravdano nabujala i da gube na kvaliteti; (5) da je sustav visokog obrazovanja neučinkovit i da je po nezaposlenosti visokoobrazovanih osoba među vodećim zemljama EU; (6) da na tržištu rada nedostaju osobe sa završenim studijem medicine, matematike, fizike, glazbene pedagogije, informatike, računarstva, elektrotehnike, farmacije, germanistike, anglistike, logopedije i rehabilitacije, dok nema potrebe Piše dr. sc. Beata Halassy za osobe sa završenim studijem politologije, filozofije, novinarstva, ekonomije, agronomije, veterinarske medicine, prava, prometa. Jednostavnim jezikom recimo da sve ovo napisano znači da je nastavnog kadra na sveučilištima u Hrvatskoj više nego dovoljno (što ne znači da je adekvatno raspoređen), da će u budućnosti potreba za njim biti i manja, zbog negativnih demografskih kretanja i smanjenja upisnih kvota te da je potrebno racionalizirati postojeće kadrovske resurse, preusmjeriti ih u deficitarna područja i podignuti njihovu kvalitetu. Važno je naglasiti i da je u isto vrijeme na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN 114/14) koju je potpisao premijer Milanović, nakon koje je došla nova odluka takvog sadržaja (NN 70/16) koju je potpisao premijer Orešković. Usprkos činjenici da je nacionalna strateška analiza pokazivala da je sustav visokog obrazovanja kadrovski više nego dovoljno velik, čak i prevelik, a zakoni su zabranjivali bilo kakvo novo zapošljavanje, sustav visokog obrazovanja (i u manjoj mjeri znanosti) proveo je nevjerojatan primjer antistrukturne reforme i uspješno se povećao do neslućenih razmjera od sredine 2015. do danas.
Mornarova odluka
Da bi se potpuno razumjelo kako je do toga došlo, potrebno je razumjeti da institucije visokog obrazovanja imaju stalno zaposleno osoblje (znanstveno-nastavno, stručno, administrativno), a uz njih na svim institucijama rade i mlade osobe zaposlene na određeno vrijeme koje se školuju na doktorskoj i poslijedoktorskoj razini. Možemo to zamisliti kao sustav stipendiranja izvrsnih mladih diplomiranih ljudi za njihovo dodatno školovanje i stjecanje zvanja doktora znanosti. Ugovori na određeno su se do 2013. sklapali s takvim osobama na šest godina za stjecanje titule doktora