Kladio bih se na Real, Obradović će osvojiti deseti naslov
Kao GM ja najviše osjetim kada se izgubi neka važna utakmica
Tabaka i Spahiju nisam predlagao za trenera Makabija po putovnici, nego zato što sam mislio da su u tom trenutku za nas najbolji drazen.brajdic@vecernji.net Nikola Vujčić (39) već je godinama standardni sudionik euroligaškog Final Foura. Nakon šest igračkih, među kojima je dva osvojio, uslijedio je jedan u ulozi generalnog menadžera (i taj je osvojio), Nikola je posljednjih godina gost svakog od organizatora završnih turnira kao ambasador Eurolige. Kao jedna od legendi koju je kolega Vlada Stanković u svojoj sjajnoj knjizi o 101 velikanu europske košarke nazvao “Mister triple-double”.
Obradović je detaljan taktičar
Nakon Nikole, nitko u Euroligi nije uknjižio trostruko-dvostruki učinak. Vujo ih ima dva. – U Euroligi je teško imati 10 skokova i 10 asistencija jer se kvali- teta koncentrirala i nitko neće pustiti nekoga da se razmaše. Teško je takvo što očekivati i posljednjeg dana ovosezonske Eurolige, večeras u beogradskoj Štark Areni (20 sati), u finalu Fenera i Reala, no Nikola ipak predmnijeva sljedeće: – Imam osjećaj da je negdje zapisano da Željko Obradović svoj 10. naslov klupskog prvaka Europe osvoji baš u Beogradu, u gradu u kojem je počeo neponovljivu trenersku karijeru. Čujem da će iz Istanbula u nedjelju doći barem još osam čartera pa će Fenerbahçe igrati pred “domaćom” publikom. Obradović je fantastičan, iznimno detaljan, taktičar. U polufinalu protiv Žalgirisa stalno je napadao najslabiju kariku suparnika, a jako se dobro branio od onoga što je Jasikevičius pripremio. Realovu priliku vidim jedino u šuterskom ludilu, onakvom kakvo je bilo protiv CSKA. Još od 2013. Nikola je sportski direktor Makabija s kojim je europski prvak bio 2014. u Milanu. No, za ovaj klub uslijedile su “tri gladne godine”, bez osvojenog naslova prvaka Izraela i plasmana na Final Four Eurolige. – Kad se izgubi neka važna utakmica, ja sam taj koji to najviše osjeti, no zanimljiv je to posao. Da se igra na tri pobjede, teško bi nas tko dobio, no u Izraelu nema doigravanja za prvaka, nego se igra Final Four, a u jednoj utakmici sve je moguće pri čemu smo mi imali i pehova s ozljedama i bolestima. Već četiri godine Makabija nema na Final Fouru Eurolige. – Uslijedila je drukčija Euroliga sa 16 klubova i koncentriranom kvalitetom pa više nema mogućnosti “plivanja između”, sreće sa ždrijebom i lakšom skupinom. Ti sada moraš odigrati 30 utakmica NIKOLA VUJČIĆ: sportski direktor Makabija na najvišoj razini, a da bi ušao u doigravanje, trebaš ih dobiti 17 što baš i nije lako. Osim toga, mi smo po proračunu daleko ispod ovih 5-6 klubova koji su iznad svih. CSKA ima navodno proračun od 37, a Fenerbahçe od 30 milijuna eura. – Tražimo načine da se opet domognemo Final Foura. S obzirom na to da je u Izraelu u tijeku završni dio ligaškog dijela, hoće li netko zamjeriti GM-u, odnosno sportskom direktoru što nije uz momčad? – Baš suprotno. Ovdje u Beogradu svi su agenti igrača pa i ja moram biti tu. Njegov je posao i taj da predlaže trenera, kada se klub zahvali prethodnom, a u posljednje tri godine Makabi je za šefa struke imenovao dva Hrvata. Najprije Žana Tabaka, a prošlo ljeto Nevena Spahiju. – Nisam ja njih birao po putovnici, nego po tome što sam mislio da su u tom trenutku za nas najbolji izbor. Uostalom, u Makabiju se nikad autokratski nisu donosile odluke. Mi imamo neku vrstu savjeta čiji se članovi međusobno usuglašavaju uoči donošenja takvih odluka. Kako se drži trener Neven Spahija?
Ne moraju svi igrati u NBA-u
– Svi zajedno proživljavamo turbulentnu sezonu, a tu su i ruska pravila koja kažu da svaka momčad u svakom trenutku mora imati po dva izraelska igrača
Za naslov prvaka Europe u 20 sati igrati će Fenerbahçe i madridski Real
na parketu. Upitno je što će s prvenstvom i biti jer su izraelski igrači upravo pokrenuli štrajk. Nikolu su ovih dana mnogi pitali zašto on nikad nije otišao u NBA? – Ne moraju svi ići u NBA. Lijepa košarka igra se i u Europi. Ima i sada igrača poput De Coloa koji bi mogli igrati u NBA-u, no ostao je tu. Ja sam igrao košarku zbog trofeja, to su bili moji primarni motivi. Igrao sam sedam puta na Final Fouru, imam oko 25 trofeja i to me držalo u košarci.