Večernji pressing by Igor Štimac
Proslavljeni reprezentativac vodi talk show na Večernjem TV-u i Sportskoj televiziji
Dalića je javnost dočekala kao božanstvo! U Rusiji će pokazati koliko vrijedi
Dalić se ne smije zadovoljiti samo time da Hrvatska prođe skupinu. Mora imati najveću moguću ambiciju da u Rusiji ostavimo trag Igor Štimac vraća se na nogometnu scenu. Za sada još ne kao trener, ni kao izbornik, nego ponovno u ulozi po kojoj je postao upečatljiv i prepoznatljiv, onoj – TV voditelja. Večernji pressing by Igor Štimac bit će specijalizirani sportski talk show jedan na jedan u kojem će proslavljeni reprezentativac i bivši nogometni izbornik ugostiti 11 zanimljivih gostiju iz svijeta sporta, prije svega nogometa, u emisijama koje će se emitirati na Večernjem TV-u i Sportskoj televiziji. Prva emisija bit će prikazana u petak 25. svibnja. – Moje iskustvo pojavljivanja pred kamerom dulje je od deset godina. Uistinu mi je i onaj prvi poziv s HTV-a za stalno stručno komentiranje utakmica bio izazov u kojem sam se jako dobro snašao i napravio to tako da od tada u meni tinja ambicija da dam vlastiti doprinos nogometu i općenito sportu razgovorima s eminentnim sugovornicima. Jer, razgovor o problemima nogometa koji ga tište i o načinu rješenja problema može potaknuti boljitak tog sporta – kaže Štimac. Publici se svidjelo što ste kritički progovarali o hrvatskom nogometu ne podilazeći nikome. – Kritika mi je puno pomogla u karijeri. Nisam je nikad shvaćao negativno, nego sam kroz nju analizirao sebe i svoje postupke te radio na tome da se ta kritika ne ponavlja u odnosu na ono zbog čega je došla. Isto sam se tako postavljao pred kamerom kad sam morao komentirati sebi bliske i drage igrače koji su tada bili još aktivni i izbornike koji su mi mahom prijatelji. Ljude se ne može lagati, našem puku koji prati nogomet dosta je podilaženja. Ljudi vole kad se kaže istina bez obzira na to kakva je ona.
Kako ste se nosili s kritikama dok ste bili izbornik?
– Prihvaćao sam ih, apsolutno, iako te pogode. Dok sam bio izbornik, bilo je puno zločestih kritika koje često nisu imale smisla jer nisu vodile poboljšanju bilo čega. Kad su kritike bile odmjerene i na pravi način izrečene, onda su svakako bile dobrodošle da objektivnije sagledavam stvari. Mi koji smo u žrvnju nogometa jako često postajemo subjektivni u odnosu na svoje postupke i svoj rad. Bio sam u tom žrvnju u Hajduku punih pet godina, a kad te on melje iz dana u dan, subjektivnost postaje prevelika.
Zamjerate li sebi nešto iz svoje izborničke ere?
– Sebi zamjeram samo jedno. To što nisam prihvatio ponudu Derby Countyja, nakon osvojenih 16 bodova u kvalifikacijama za SP, zahvalio se onima koji mi ničim nisu pomogli na izborničkoj funkciji, a koji su me na nju imenovali. Žalim što se nisam otisnuo pravim putem i na pravi se način dokazivao. Budući da je ta vodeća garnitura u HNS-u jedva čekala trenutak da mi kaže zbogom. Evidentno je i to da sam ja shvatio pozitivno taj zajednički korak, prema eliminaciji Srbije, jer to je jedino bilo važno u tom trenutku, a da su oni to koristili u smislu; neka on bude žrtveno janje ako bude loše, a ako bude dobro, naći ćemo načina da ga se riješimo.
Joško Jeličić, kojemu ste vjenčani kum, vodeći je i najeksponiraniji nogometni komentator u Hrvatskoj. Njegovi komentari poprilično polariziraju javnost.
– Joško jako dobro radi taj posao, vrlo je stručan, vidi se da iza svega stoji dobra priprema, a javnost je dobro prihvatila kritiku kojom se obraća akterima. Za moj ukus malo je previše cinizma u njegovu kritiziranju i to je ono što polarizira javnost. Naime, kada govorite o nekome akteru, njegovoj igri, onda ta riječ nije upućena samo njemu, nego i o njegovoj široj obitelji, prijateljima... Kod nas, Bogu hvala, ima puno toga što možete kritizirati; kad su u pitanju taktika, tehnika, infrastruktura, uprave klubova, stvara se velik krug onih kojima se ne sviđa vaš način komentiranja.
Vi ćete u svojoj emisiji ponuditi nešto drukčiji koncept od HTVova Stadiona, imat ćete sugovornika licem u lice.
– Puno je lakše govoriti kad nemate onoga o kome govorite pred sobom za stolom, jer on vam ne može replicirati. Razmišljajući o onome u što se upuštam, želja mi je ne biti voditelj emisije, nego biti dobar sugovornik i u razgovorima otvoriti teme koji nisu bile dostupne javnosti. Nikad s namjerom da se nekoga uvrijedi, omalovažava ili diskreditira, nego govoriti o stvarima kojima sam i ja bio sudionik, koje javnost nikad nije dokučila, a koje nisu toliko bolne da ne bi mogle biti puštene u eter. Bit ću izravan, onakav kakav sam s tim dragim ljudima i prijateljima iz nogometa i kad nema kamera. Naglasak ćemo staviti na postignuća, na ono što je hrvatski nogomet dao do sada, jer sugovornici će biti redom iz aleje velikana hrvatskog nogometa, a premalo se akcenta stavlja na to. Govorit ćemo i o aktualnim pitanjima hrvatskog nogometa, problemima i načinu njihova rješavanja.
Što biste prvo pitali izbornika Dalića? Na primjer, zašto među 32 kandidata za SP nema Josipa Brekala...
– Naravno da bih, ne o konkretnom Brekalovu slučaju, jer ima tu i nekoliko drugih igrača. Međutim, ne bi se prema izborniku postavio tako da bih mu zamjerio što nešto nije napravio, jer on ima svoj posao i sam je odgovoran za njega. Ali, kad je u pitanju odabir onih koji će ići na SP, Zlatko je sam kazao što će biti relevantni pokazatelji kako će se popis raditi. Možda se već događaju neka odstupanja u tom smjeru od onoga što je najavio.
Radi li Dalić pod golemim pritiskom?
– U odnosu na sve bivše izbornike, na Zlatku je najmanji pritisak. Doživljen je u javnosti poput božanstva, vrlo pozitivno, možda zato što nije bio toliko slavan kao igrač, što nije sudjelovao više u ovim nedaćama hrvatskog nogometa u zadnjih deset godina. Daleko od hrvatskih neprilika razvijao se kao trener i u pravom je trenutku sjeo je na klupu reprezentacije, u trenutku kada igrači ne mogu podbaciti. Definirao je i utvrdio svoj status uspjehom u baražu što je jasno dovelo do toga da se od njega puno očekuje. Međutim, sad je pred njim najteže razdoblje, jedino razdoblje u kojemu se može valorizirati rad izbornika, u kojemu će na raspolaganju imati kadar igrača koji su njegov izbor i četiri tjedna da ih pripremi za već poznate suparnike u smislu varijanti igre. Tek nakon toga možemo govoriti o radu Zlatka Dalića.
Ćiro mu na leđa stavlja golemi teret pohoda na svjetski naslov?
– Ja sam volio Ćiru i zato što se tako postavljao. Ako se izbornik ne postavi tako, kako će onda razmišljati igrači; jesmo li došli ovdje na izlet? – uzvraća Štimac.
Dalić upozorava da od 1998. nismo prošli skupinu, nemamo veliki rezultat.
– Ja nisam za tu priču, to je alibi-priča. Svi smo svjesni individualne kvalitete naših igrača te da imamo dovoljno vremena osvježiti ih i odmoriti. Prema tome, pred nama je razdoblje u kojem izbornik treba staviti točku na i onoga što jest individualna kvaliteta, sklopiti to u kvalitetnu momčad koja će u odnosu na poznate protivnike donijeti rezultat. Težak udarac onome što mi imamo u kadru bio bi kad ovakvu grupu ne bismo prošli. Sve dalje bit će definirano onime tko će nam biti budući suparnici. Pravi je put izbornika u ovom trenutku najavljivati velike stvari makar se one i ne dogodile, jer neće ti nitko zamjeriti ako si time poticao igrače koji nisu mladi, a svjesni su da im je ovo posljednja prilika da odu daleko.
Vaše simpatije u finalu Lige prvaka?
– Simpatije su usmjerene na sve naše igrače. Međutim, meni je Liverpool u ovoj godini draži i želja mi je da on osvoji LP. Bez obzira na to što su i Real i Liverpool imali nekoliko sudačkih ustupaka koji su im pomogli da dođu do finala. Zbog načina igre Liverpoola, onoga što nose njihove utakmice i koliko su nas u nogometnom smislu razveselili, želio bih da oni budu prvaci. Ako osvoji Real, treba mu čestitati; bit će mi drago zbog Luke i Matea, ali će mi više biti žao zbog Dejana.
Jeličić tvrdi da je Nadzorni odbor kumovao Hajdukovu podbačaju u prvenstvu.
– Hajduk je mogao imati puno bolju sezonu da se podrška treneru Kopiću nije očitovala figom u džepu. Ne trebam govoriti koliko ga simpatiziram; ne zato što je lijep, nego zato što cijenim ono što radi. On je u trenutku odlaska Carrilla bio najadekvatniji trenerski kadar za Hajduk koji je donekle mogao garantirati rezultat. On je to i ostvario. U trenutku stvaranja rezultata uprava odlučuje prodati dva najbolja igrača, a ne dovodi adekvatne zamjene. Za novac koji im ne treba u tom trenutku, koji im ništa ne predstavlja i nije im nikakav spas. Sve ono što se događa poslije jasno govori da se nije riječ o podršci treneru, nego o čuvanju vlastitih pozicija i da se ne razmišlja o dugoročnom projektu “trofejni Hajduk”. Moj je dojam da oni koji vode Hajduk uživaju u toj podređenoj poziciji. Pa i ja bih volio raditi u takvom Hajduku, koji nema obvezu osvajanja trofeja! U Hajduku koji na početku sezone ima 13 milijuna eura za trošenje, za podmazivanje plaća, za davanje 75 tisuća kuna mjesečno PR-ovcima koji će blatiti sve one koji ne misle isto, a ne imati imperativ osvajanja prvog mjesta. Kud ćeš ljepše! Ne odgovaraš nikome, nisu važni trofeji, važni su ideali.
Šteta, ispada da onda takav trener gubi vrijeme u Hajduku?
– Po postulatima kojima se sada vodi klub, apsolutno – ističe Štimac i dodaje: – Ako je istina ovo o čemu je pisao SN, a vjerujem da jest, to je možda najveći kriminal koji se događa u klubu proteklih godina. Da se plaćaju odštete koje ne postoje, da tolika primanja, po 400-500 tisuća eura, imaju igrači Hajduka koji osvajaju treće mjesto! I da to prolazi! Momčad koja je 2005. osvojila prvenstvo, momčad za koju sam ja bio odgovoran, cijela je koštala oko 500.000 eura. To je danas jedan igrač. Ne znam kamo je to sve otišlo i tko to može pravdati.
Dinamova pozicija; četiri trenera u jednoj sezoni?
– Izgubljeni u svemiru, potpuno. Sam dolazak Peteva bio mi je jasan znak da je klub obezglavljen, da je bilo važno samo privoljeti bilo kakvog stranca da dođe u klub, a on se ni po čemu što je napravio ne može mjeriti ni s jednim hrvatskim trenerom.
Čime je takav kaotični Dinamo privukao ambicioznog Bjelicu? Novcem, slavom?
– Među ostalim. Nadam se da to nije na prvom mjestu jer, poznajući Bjelicu, znam da je jako ambiciozan i talentiran, ali kako danas mnogi klubovi pri odabiru trenera gledaju isključivo njegovu bodovnu učinkovitost, odnosno postotak osvojenih bodova u bilo kakvim utakmicama, onda u bilo kakvom stanju Dinamo tom treneru garantira izvjesnu budućnost. Pozitivno govorim.
I ja bih radio u ovakvom Hajduku: ni za što ne odgovaraš, nisu važni sportski rezultati i trofeji, nego ideali IGOR ŠTIMAC voditelj Večernjakova pressinga
U finalu Lige prvaka moje su simpatije na strani Liverpoola. Zbog nogometa koji igra
Dinamo je izgubljen u svemiru. Već mi je dolazak Peteva bio znak da klub luta