KAKO JE MARINA ŠUR PUHLOVSKI NADMAŠILA DANA BROWNA
Dan Brown, svjetski poznati autor bestselera, kao što su to “Da Vincijev kod”, “Anđeli i demoni” i “Pakao”, u listopadu je prošle godine u Barceloni, i to u negdašnjoj bolnici de la Santa Creu i Sant Pau (bolnica sv. Križa i sv. Pavla) u blizini i danas nedovršene Gaudijeve Sagrade Familie, novinarima predstavio novi triler “Origin”. Riječ je o kompleksu (u kojem je u do danas nerazjašnjenim okolnostima umro veliki hrvatski književnik iz Rijeke Janko Polić Kamov) koji se odnedavno nalazi pod zaštitom UNESCO-a i s kojim se Barcelona s pravom ponosi. No moram priznati da je hrvatska književnica Marina Šur Puhlovski, kojoj je VBZ ovog tjedna dodijelio 100.000 kuna vrijednu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, nadmašila Dana Browna po veličanstvenosti zgrade u kojoj je primila nagradu za svoju “Divljakušu”. VBZ je ove godine dodjelu nagrade i veliki tulum preselio iz Zagreba u Rijeku i to na svoj festival autora i sajam knjige Vrisak, koji iz godine u godinu postaje sve važnije i dinamičnije mjesto književnih susreta, a održava se jedanaesti put. U VBZ-u su mudro i nesebično odlučili dodjelu nagrade upriličiti u doista reprezentativnom prostoru Guvernerove palače, danas sjedištu više nego atraktivnog Povijesnog i pomorskog muzeja Hrvatskog primorja. Riječ je o jednoj od najljepših palača u Hrvatskoj koja je, nažalost, premalo poznata ljudima koji ne žive u Rijeci. I riječ je o jednom od najboljih muzejskih postava koje sam vidio u Hrvatskoj, s tim da treba istaknuti da trenutačno u ovom riječkom muzeju (u kojem se nalazi i čuveni Bijeli salon u kojem su svojedobno razgovarali talijanski opsesivni fašisti Gabriele d’ Annunzio i Benito Mussolini) traje i iznimna izložba o plemićkoj obitelji Frankopan, koju se nikako ne bi smjelo propustiti. Marina Šur Puhlovski, plodna zagrebačka autorica s dvadesetak knjiga, svoj je roman “Divljakuša” u književni svijet lansirala u ekskluzivnom austrougarskom majestetičnom prostoru. Dodjelu nagrade koju je pokušao omesti uporni i katastrofični pljusak uveličao je i više nego uvjerljiv nastup riječkog benda White on White s karizmatičnim pjevačem Markom Rogićem, koji je odvjetnik, ali i vlasnik poznatog riječkog Book caffea Dnevni boravak, koji je i ove godine tradicionalno gostoljubivo i susretljivo ugošćivao domaće i strane goste riječkog Vriska. Ako se prostorima riječkog Vriska pridruži i više nego šarmantni antikvarijat Ex libris smješten na samoj obali, koji je, primjerice, pucao po šavovima kada je u njemu svoj labuđi “Predsmrtni dnevnik” predstavljao Igor Mandić, jasno je da Rijeka itekako ima svoje adute za europsku prijestolnicu kulture koja samo što nije zakucala na hrvatska vrata. Riječ je o gradu čija kulturna ponuda i kulturni potencijali već u ovom trenutku daleko nadmašuju njegov gospodarski današnji trenutak i financijske mogućnosti. Gradu koji treba još intenzivnije brendirati na kartu Europe.