‘Poticaj mi je svijest što smo živi na predivnom planetu‘
Prvi Hrvat koji je pješice stigao do Južnog pola na drugom predavanju u Lisinskom govorit će o iskustvima s ekspedicije
Izazov je trajao 47 dana, a između novih ekspedicija želja mu je potaknuti druge da iziđu iz komforne zone i vide ljepotu svijeta oko sebe Nakon velikog interesa i rasprodanog termina 25. travnja Davor Rostuhar ponovit će multimedijalno predavanje o ekspediciji na Južni pol 6. lipnja u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Kako bi pronašao odgovor na pitanje što čovjek mora napraviti da bi ostvario svoj san, Rostuhar se upustio u nezaboravan izazov, u veliko istraživanje, koje ga je odvelo sve do kraja svijeta. Postao je prvi Hrvat koji je pješice stigao od ruba Antarktike do Južnog pola. Ekspedicija je trajala 47 dana, tijekom kojih je prešao 1163 kilometra sam, bez dostave hrane, a svu opremu vukao je sanjkama teškima 135 kilograma. Nakon što ste u travnju u Lisinskom održali predavanja, zbog velikog interesa ponovit ćete ga 6. lipnja. Što očekuje publiku koja još nije bila na vašem predavanju? Predavanje se sastoji od dva glavna djela. U prvom dijelu uz pratnju fotografija i videoklipova pričam priču o svemu što je prethodilo samoj ekspediciji. Najveće drame i najvažnije odluke dogodile su se u pripremama. Uspjeh svakog velikog pothvata leži isključivo u pripremama. U drugom dijelu prikazujem dokumentarni film koji prati ekspediciju od prvoga do zadnjeg koraka. Kako reagira publika na vaše predavanje? Ne bih htio govoriti previše u superlativima, da ne podignem očekivanja budućoj publici. Preporučujem im da dođu na predavanje bez ikakvih očekivanja. Sreća je život minus očekivanja. Jeste li potaknuli nekog na neku ekspediciju? Namjera mojeg projekta, knjige, predavanja, nije poticati ljude da idu u ekstremne krajeve svijeta, nego prenijeti svoje iskustvo o izlasku iz komforne zone i postizanju daleko postavljenog cilja. Ljudi mi svakodnevno pišu o tome kako ih je moja priča potaknula da ustraju u nekoj svojoj borbi, da nađu novi polet u nekom svom projektu, da se usude krenuti prema nekom svom cilju. Jednako kao što su mene inspirirale priče drugih ljudi, tako sada dijelim svoju priču nadajući se da ću nadahnuti nekog drugog, tko će opet dijeliti svoju priču da nadahne nekog trećeg. To je slijed koji vrijedi nastavljati. Što vas potiče da iznova istražujete nova mjesta? Jednostavna svjesnost toga koliko je nevjerojatno i apsolutno fenomenalno to što smo živi i to što se nalazimo na jednom planetu koji ne samo da je jedini djelić svemira u kojem je život moguć, nego je još k tome i prekrasan, prepun raznolikosti, krcat ljepotom i posve senzacionalan. Postoji li neko mjesto koje još niste posjetili, a silno biste voljeli? Naravno. Ima bezbroj takvih mjesta, to život čini uzbudljivim. Najviše putujem po Hrvatskoj, po 3–4 mjeseca godišnje, a ipak svake godine nađem neka nova mjesta koja me oduševljavaju. Kako tek ne bi bilo takvih mjesta u svijetu? Ali nema ih previše. Ima ih taman. Veličina svijeta je taman tolika da ga se pošteno zagrli tijekom jednog ljudskog vijeka. Ako putujemo, naravno.
Ne želi koristiti superlative za svoja predavanja, već samo da publika dođe na njih Na svijetu nema puno mjesta koja ga oduševljavaju, nego ih ima -taman!