IRCI SHVATILI DA POBAČAJI NEĆE NESTATI ZAKONSKOM ZABRANOM

Bilo bi potpuno pogrešno, da ne kažem glupo, kazati da su Irci za pobačaj s obzirom na to da su se izjasnili za izbacivanje 8. amandmana iz 40, 3. članka Ustava koji je uveden 1983., također poslije referenduma, a kojim se utvrđuje kako čovjek nastaje začećem. Irsko se društvo u razdoblju od tih 35 godina izmijenilo, odnosno shvatilo kako je građanski zakon nešto čime se stvari mogu učiniti manje traumatičnima. Irci su i dalje protiv pobačaja, i to ne samo zato što im to nalaže vjera već i zato što drže kako je riječ o traumi kroz koju prolaze žene. Ali to ne znači da moraju biti protiv zakona koji omogućuje pobačaj. Kao što je ovih dana tvitala Emma Bonino, talijanska političarka Radikalne stranke (zahvaljujući i toj stranci 1978. je u Italiji uveden zakon o pobačaju i potvrđen na referendumu 1981.), da nije zakon izmislio pobačaj, već ga je zakon stvorio manje tajnim. Talijanke su ili tajno išle na pobačaj ili su, kao i Irkinje, odlazile pobaciti u neku drugu državu. Podaci pokazuju kako zakon o pobačaju nije

Pobačaj prestaje biti kontracepcija kada se u školama uči o zaštiti od neželjene trudnoće

povećao broj pobačaja. U Italiji je 1982. godini bilo 240.000 pobačaja, a prošle godine manje od 87.000, no valja istaknuti da je više od 30 posto u toj brojci pobačaja strankinja. Kada postoji zakon koji zabranjuje pobačaj ne znači da pobačaja nema i da ga neće biti. Dakako, pobačaj ne bi smio biti sredstvo kontracepcije, a to prestaje biti kada se i u školama uči da postoji zaštita od neželjene trudnoće. Dakle, opet jedan društveni preokret u odnosu na ono što podučava Crkva, odnosno da se ne smije upotrebljavati prezervativ jer su spolni odnosi samo za prokreaciju. Upravo zato što se počelo upotrebljavati kontracepciju, smanjen je broj pobačaja, a zakon je dopustio prekid trud noće onim ženama koje su protiv svoje želje (poslije silovanja, ali i drugih razloga) zatrudnjele. Ima pravo irski premijer Leo Varadkar, koji je tvitao kako su rezultati referenduma povijesni, jer su pokazali kako se irsko društvo izmijenilo. Nisu Irci postali manje katolici, već su postali svjesni da se zakonom o zabrani ne može izbrisati pobačaj.