LIJEČIM ŽIVOTINJE JER MOGU ČUTI NJIHOV GLAS
Svoj život posvetila je samo jednom zadatku – biti glas onima koji su bez glasa ili se njihov glas ne čuje Neprocjenjiva mi je nagrada kad životinji pomognem u uklanjanju njezine fizičke i mentalne boli koja mi slama srce
Iživotinje imaju glas, iako je on ponekad nečujan, ističe Margrit Coates, vodeća svjetska stručnjakinja za holistički pristup terapeutskom radu sa životinjama. Zbog svoje sposobnosti komuniciranja i iscjeljivanja te empatije priznata je u Velikoj Britaniji iz koje dolazi, ali i u cijelom svijetu. O svom radu govorila je dva puta u Zagrebu, posljednji put upravo o glasu životinja, kako je nazvala najnoviju knjigu objavljenu i na hrvatskom jeziku u izdanju Planetopije. Cijeli život Margrit Coates posvetila je jednom zadatku – biti glas onima koji su bez glasa. Na tom putu i sama je učila o životu, gubitku, ljubavi, odnosima, komunikaciji, iscjeljenju, ali i samoj sebi. – Životinje su u moj život donijele znanje, pokazale su mi koliko ljudi malo znaju o svemiru i jeziku energije, s čim su životinje usklađene. Naučile su me da moram iznutra biti mirna kako bih čula, primijetila i osjetila što se događa u svijetu životinja i prirode. I upravo kroz taj unutarnji mir, i uz pogađanje energije, čujem njihove glasove. Uvijek je najteže raditi sa životinjama koje su ljudi zlostavljali, pomoći im da prevladaju svoje probleme. Kad osjetite njihovu fizičku i mentalnu bol, to slama srce. Neprocjenjiva je nagrada kad im mogu pomoći da se to promijeni i da pronađu svoj mir – priča nam M. Coates. Sve je počelo vrlo rano, još u dječjoj dobi, kad je prvi put osjetila tihu komunikaciju psa u kući svog ujaka.
Odnos čovjek – životinja
– Mislila sam da je to normalno i da svi to mogu. Slušala sam ljude kako govore, ali čula sam i psa. Ljudi su razgovarali riječima, a pas mi je prenosio osjećaje mislima. Bila sam premala da bih se sjećala značenja, ali jasno se sjećam da mi je pas prenosio informacije – kaže iscjeliteljica, ujedno i suosnivačica klinike za prirodne metode liječenja životinja. Članica je i najveće svjetske iscjeliteljske organizacije koja propisuje i određena pravila. Pa tako njezini tretmani nikada nisu zamjena za veterinara. Upravo suprotno, oni su dodatak, a prije dolaska k njoj životinja obavezno mora k veterinaru. – Prije dolaska popunjava se obrazac za rezervaciju termina i u njemu ljudi moraju potvrditi da su zbog problema zbog kojeg dolaze k meni bili i kod veterinara. Ovo je dodatna terapija uz vete-
Od svake životinje s kojom radim nešto naučim, ja sam njihov vječiti učenik i nema kraja mudrosti koju one dijele s nama
rinarsku brigu ili savjet. Životinja čak i ne mora imati zdravstveni problem, često ljudi zbog sebe dolaze na iscjeljivanje, a životinju povedu da iskusi isto što i oni. I u tim slučajevima potreban je pregled veterinara – objašnjava i dodaje da jako puno veterinara preporučuje njezine metode, svi koji razumiju korist iscjeljivanja znaju da nije invazivno i da ne škodi. Kao registrirani iscjelitelj i za ljude i životinje često pomaže i vlasnicima, ali jednako tako uključuje i njih u tretmane životinja. – Radim s odnosom čovjek – životinja i, osim što pomažem vlasnicima, pozivam ih da se pridruže tretmanu životinja ako žele, što oni uglavnom i prihvaćaju – govori nam i kaže da pomaže svima.
Priča o kobili Millie
– Sve životinje mogu odgovoriti na iscjeljivanje iako se kod nekih ono provodi bez kontakta, primjerice kod divljih životinja. Iscjeljivanje se može usmjeriti iz cijelog tijela, a ne samo iz ruku. Radila sam sa slonom, nosorogom, žirafom i majmunima, ali i sa životinjama na farmi. Već 40 godina ne jedem meso, ali ni životinjske proizvode – objašnjava. Svatko može naučiti raditi s iscjeljujućom energijom, a upravo u najnovijoj knjizi “Glas životinja” opisuje kako se pripremiti za iscjeljenje i kako ga provesti sa svojim ljubimcem. Posebno ističe stres jer on umanjuje sposobnost da osjetimo, primamo ili dajemo iscjeljujući tretman. Osim što uspostavlja ravnotežu na svim razinama, iscjeljenje jača vezu između čovjeka i životinja. – Postala sam toga svjesna dok sam radila s prekrasnom kobilom Millie i njezinom vlasnicom Lauren, poslovnom ženom. Bilo je očito da je njihov odnos napet jer je Millie u Laureninoj prisutnosti iskazivala znakove tjeskobe (pokazivala je zube, drhtala). No Lauren je nikada nije povrijedila i Millieno ju je ponašanje frustriralo. Ubrzo sam shvatila da se problem odnosio na Laureninu nevjerojatnu napetost izazvanu stresom, zbog čega je zračila kao posvemašnja antiteza iscjeljenju – njezina je energija bila tako neskladna da ju je konj doživljavao kao buku, vrisak. Preusmjerivši svoju pozornost na Lauren, pružila sam joj nekoliko savjeta kako da umiri svoj um, opusti tijelo i koristi umirujuće tehnike disanja. Zatim sam joj, u trenutku kad je pristupila Millie, pomogla da se poveže s izvorom energije iscjeljenja. Ovaj put Millie je ostala stajati, bila je posve mirna, a njezine su se oči mirno sklopile. Između njih je tekla energija iscjeljenja, a veza koju su pritom uspostavile bila je tako snažna da se Millie okrenula i svoju glavu naslonila na Laurenina ramena. Lauren su preplavile emocije u trenu kad joj je konj tako snažno iskazao naklonost. Iz njezina ponašanja bilo je vidljivo da se u tom trenutku nešto promijenilo u njezinoj psihi, što će joj pomoći ne samo u njezinu hobiju povezanom s konjima nego i u životu. Prizor kako se Lauren i Millie dodiruju duboko mi se usjekao u pamćenje – njihove su me oči promatrale nježno i sretno – govori Margaret Coates te objašnjava što je najvažnije u terapiji iscjeljenja. Da bi bilo djelotvorno, prvo se treba pripremiti na “energetskoj razini” – meditirati, provoditi tehnike opuštanja i vježbama disanja umiriti um. – Treba poštovati i njegovati tijelo, posebno obraćajući pozornost na prehranu jer se energija tijela podiže i spušta ovisno o tome što jedemo i pijemo. Što više vremena provodite u vrtu ili prirodi, redovito i umjereno vježbajte da ojačate energetsko polje. Slušajte opuštajuću i umirujuću glazbu i ograničite vrijeme koje provodite na telefonima, tabletima i sličnim uređajima. Umjesto toga, prepustite se kreativnim i umjetničkim nagonima – savjetuje. Za terapiju odaberite trenutak kad vas nitko neće ometati. Isključite telefon, televizor, radio... – Odgovarajuće ozračje možete postići uz opuštajuću glazbu. Umirite svoje disanje, opustite se, osjetite unutarnji mir. Kad se osjećaj mira u vama počne širiti, razgovarajte sa životinjom i recite joj gdje ćete je dodirnuti. Zamislite blagu svjetlost koja iz izvora iscjeljenja putuje kroz ruke i zrači iz vaših dlanova. Tu iscjeljujuću svjetlost usmjerite prema životinji, pružajući joj pritom i ljubav. Rad s energijom iscjeljenja proces je između dva bića, a ne nešto što radimo drugom biću. Možete se služiti cijelim dlanom ili prstom (prstima), ovisno o veličini životinje. Ruke su tijekom terapije mirne, osim kad ih pažljivo premještate na drugi dio tijela životinje. Dodirujte samo mjesta na kojima je životinji dodir ugodan – objašnjava postupak i ističe kako nije dobro zadavati si konkretan zadatak. – Energija iscjeljenja može se kanalizirati putem čakri (središta duhovne snage u tijelu). Životinje imaju osam glavnih čakri, ljudi sedam. Osma i najvažnija, glavna čakra u životinja je na području ramena. I to je početna točka terapije, iz nje se energija iscjeljenja širi tijelom do mjesta gdje je pomoć potrebna ili do razine koja je treba – mentalne, emocionalne ili fizičke. Promatrajte reakciju životinje, terapija traje koliko je životinja prijemčiva za nju. I nekoliko minuta može biti dostatno, ali samo ako ne osjećate vremensku stisku. U trenutku kad se životinja udalji, terapija je završila. Zahvalite životinji na vremenu koje je provela s vama dijeleći prekrasno iskustvo, razgovarajući s njom nježnim glasom ispunjenim ljubavlju. Margrit Coates za svog je boravka pomagala i psima u skloništu za životinje u Velikoj Gorici, pohvalivši i što su sva skloništa u Hrvatskoj “no kill”. – To je odlično jer psi u skloništu ne završe svojom krivicom. Divno je da postoje ljudi koji se brinu za neželjene i napuštene pse i koji im pomažu sa psihičkim i emocionalnim problemima. Tim u ovom skloništu je nevjerojatan, ostala sam zadivljena njihovim iskustvom, posvećenošću i brigom – kaže i dodaje kako i psima u skloništu može pomoći holistički pristup, ali i homeopatija, bilje i akupunktura. – Tu je niz problema, a sam boravak u skloništu stresan je za psa. Neki su imali dobra, a neki loša iskustva s ljudima. Uglavnom sam pomagala nervoznim i traumatiziranim psima. Nagrađena sam jer sam mogla svjedočiti njihovim reakcijama i kanalizirati im iscjeljujuću energiju. Treba vremena kako bi se takve pse rehabilitiralo, a upravo je iscjeliteljstvo osnovna terapija u oporavku. Psi su pozitivno reagirali na spoznaju da čovjek može čuti njihovu tihu komunikaciju i prenijeti njihovu poruku – govori nam i opisuje komunikaciju s jednim od pasa koji je u strahu od nepoznatih ljudi. Istovremeno, s ljudima iz skloništa, koje poznaje i kojima vjeruje, prijateljski je nastrojen i pun ljubavi.
Pas se opustio
– Stajali smo u prostoru za trening, ništa nisam tražila od njega. Samo sam otvorila srce i rekla mu da ga volim. Što god je htio raditi, meni je bilo u redu. Fokusirala sam se na svoje disanje i bila mirna. Pas je gledao u mene i trčao naokolo, gledao me polako se približavajući. Ponudila sam mu poslastice, uzeo ih je kad sam ih bacila na pod. Bacila sam mu i skvičavu igračku, skočio je u zrak da je ulovi i igrao se. Nije došao odmah do mene, ali sam vidjela kako mu se mijenja govor tijela, rep mu se spustio, mišići opustili, oči su mu izgledale pospano nekoliko puta, čak i dok se kretao. Izgledao je opuštenije i glasanje mu se promijenilo – iz lajanja u zvuk sličan onome koji bi čovjek proizveo, kao mumljanje. Osoblje je bilo zadivljeno, inače ne bi prišao strancu niti se igrao s njim. Znao je da ga želim upoznati i da želim poslušati njegovu priču. Ponudila sam bezuvjetnu ljubav i to je potaknulo svjetlo u meni, nešto što je vrlo privlačno životinjama. Puno sam i ja naučila, kao što naučim od svake životinje. Ja sam njihov vječiti učenik i nema kraja mudrosti koju oni dijele s nama – kaže Margrit Coates. Upravo kroz interakciju sa životinjama, ističe, možemo naučiti pomnije promatrati, pažljivije slušati, jačati strpljenje, svjesnost i mudrost te zbog toga osjetiti i veće zadovoljstvo u životu. – Snažnije se povezujući sa životom, postajemo branitelji prava i zaštitari koji štite sva bića, i ljudska i ona koja nisu ljudi, na način koji ljude čini boljim ljudima, prakticiranjem posvemašnje humanosti – kaže poznata iscjeliteljica dodajući kako život vrijedi živjeti upravo zbog ljubavi koju možemo podijeliti s drugima.