Naša francuska bajka je doživljaj za sva vremena
Koje Svjetsko prvenstvo prvo pamtite i kako ste ga pratili?
Prvenstvo u Čileu 1962. bilo je prvo kojeg se sjećam. Ali praćenje tog SP-a bilo je na razini slušanja radijskih vijesti. Specifično je bilo i po vremenskoj razlici, a najviše ga pamtim po Dražanu Jerkoviću koji je bio moj idol. I bilo mi je jako važno da baš on bude najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. Već Svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj pratio sam puno više jer smo, uostalom, mogli i gledati utakmice na televiziji. Sjećam ga se i po tome što su Peléa, kojeg sam također jako volio, tukli k’o vola u kupusu!
Koje je po vama bilo najbolje, najspektakularnije Svjetsko prvenstvo?
Moram reći da je teško uspoređivati različita vremena, stavljati ih u isti koš. Ali recimo da mi je Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970. ostavilo možda najjači dojam jer sam prvi put imao prilike gledati tako dobar nogomet. Briljirali su Brazilci, ali bilo je još reprezentacija koje su jako dobro igrale poput Njemačke ili Italije. Taj je SP ostavio na mene pozitivan dojam i po igri jer je 1966. godine još prevladavala snaga, dok smo u Meksiku dočekali povratak na igru.
Uz koji ste SP emotivno najviše vezani?
U svakom slučaju uz Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. Bila je to za nas lijepa bajka, osvojili smo broncu, a ja sam pratio SP kao novinar. Nisam sve vrijeme bio u Francuskoj, ali sam većim dijelom bio ondje. Lijepa uspomena.