U Meksiku 1986. godine sam zavolio i zamrzio Diega
Koje Svjetsko prvenstvo prvo pamtite i kako ste ga pratili?
Tisuće bijelih papirića na Monumentalu u Buenos Airesu prije finala Mundijala 1978. trenutak je koji me spojio sa svjetskim nogometnim smotrama. Navijao sam za Nizozemce u toj utakmici, a u Argentinu sam se tek zaljubio tek kada se pojavio Maradona. I dan-danas su mi najdraža južnoamerička momčad. Bio sam u Argentini, ta strast za nogometom je doista nešto što je teško prepričati, to jednostavno treba doživjeti.
Koje je po vama bilo najbolje, najspektakularnije Svjetsko prvenstvo?
Više pamtim detalje, nego kvalitetu. Simpatizirao sam Engleze, ali Maradonina božja ruka i slalom na toj utakmici su nešto što ostavlja neizbrisiv trag. Pratio sam tri SP-a uživo, a Zidaneovo udaranje glavom Materazzija u finalu 2006. godine bio je baš tužan trenutak. Pao mi je u očima nakon veličanstvene karijere.
Uz koji ste SP emotivno najviše vezani?
Tu nema dvojbe – Francuska 1998. godine i bronca Ćirinih vatrenih. Nakon četvrtfinala, koje sam skidao po televiziji da uhvatimo rok sjećam se najveće ludnice i sreće hrvatskih navijača. Vatrene sam dočekao na Trgu Francuske Republike. Zagrlio sam Prosinečkog, uživao u svemu osim u Severininoj “Djevojci sa sela”, ali svatko ima svoj melos. Bio je to jedan od najljepših trenutaka u mojoj novinarskoj karijeri.