Kako je maksimirska svetinja postala Mamićev bankomat
Mamić će ostati najutjecajniji čovjek hrvatskog nogometa. Previše je ljudi zadužio i ta mašinerija radi kao podmazana
Osuđeni Zdravko Mamić najosebujnija je dužnosnička figura u Dinamovoj povijesti, ali svakako i njegov najuspješniji čelnik Znate li zašto je 14. veljače 2000. godine jedan od najznačajnijih datuma u Dinamovoj povijesti? Taj dan bio je znakovit po mnogočemu, ne samo po vraćanju svetoga imena. Naime, tek u formi novinskog štikleca toga je dana bio zabilježen prodor u klupsku vrhušku ambicioznoga, 40-godišnjega Zdravka Mamića.
Canjuga je bio naivan
Tada ga se u novinama predstavljalo ovako: “Uskoro će postati vlasnik menadžerske Fifine licencije, pod njegovom je paskom najbolji igrač Rijeke Boško Balaban...” Naivni predsjednik Canjuga Mamiću je tada bio honorirao pomoć u realizaciji ideje o vraćanju imena Dinamo i ne sluteći da će tri mjeseca kasnije biti ‘pokojni’, naravno, u briljantnoj režiji Mamića, Barišića i Zajeca... Zdravko Mamić najosebujnija je dužnosnička figura u Dinamovoj povijesti, čovjek čije je djelovanje od 2001. godine priskrbilo Dinamu zadivljujući financijski uspon i učvrstilo ga na poziciji najmoćnijega nogometnog kluba jugoistočne Europe. Mamić je bez sumnje najuspješniji Dinamov čelnik u povijesti. Mamić je u Dinamu bio praktički sve; glavni menadžer, operativac, autoritativni predsjednik, a dao si je za pravo čak i biti lider trenerske struke. Dodijelivši si “kimovske” ovlasti, uz sekundiranje Mirka Barišića, Mamić je u serijama dovodio i otpuštao trenere i igrače, ne birajući trenutak i rezultatske okolnosti. Tko mu je iz bilo kojega razloga stao na žulj, odmah je letio! Nezabilježenu Dinamovu rezultatsku dominaciju u hrvatskoj ligi, za koju je opet najzaslužniji bio Mamić, pratili su zastrašujući europski debakli plavih, na koje su navijači bili najviše osjetljivi. Sve više shvaćajući glavnu odrednicu Mamićeve politike, “klub, to sam ja”, u kojoj su se funkcije podobnima i poslušnima dijelile šakom i kapom, potom i nakon Mamićeva uhićenja 2015., kada su se počeli nazirati razmjeri štete koju je nanio Dinamu, tretirajući ga kao vlastiti bankomat, navijači su posve okrenuli leđa Dinamu. Mamićeva ostavština danas je odnarođeni, privatizirani, obiteljski klub, bez duše i najvažnije esencije – publike. Koristeći svoju poziciju prvoga čovjeka Dinama, Mamić je postao i neprijeporni vladar hrvatskog nogometa, čovjek koji vuče sve konce u Hrvatskom nogometnom savezu; od izbora predsjednika, direktora, izbornika, pa sve do odabira reprezentativaca. U nogometnom savezu zadužio je toliko ljudi da njegov utjecaj i moć ne mogu okopnjeti ni nakon nepravomoćne presude u Osijeku. Ta mašinerija u HNS-u radi kao podmazana, što je nedavno dokazano novim Šukerovim izborom za predsjednika.
Klub na prekretnici
Nepravomoćna presuda Zdravku Mamiću jedan je od najtežih udaraca koje je Dinamo otrpio i svakako jedan od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti maksimirskoga kluba. Koji se, u najnovijim okolnostima, nalazi na svojevrsnoj organizacijskoj i upravljačkoj prekretnici. Naime, ako je Zdravko Mamić, lider prštave, neisrcpne energije, teatralac dramatičnih emotivnih oscilacija i eskapada, doista oštetio Dinamo za 116 milijuna kuna, kao što je stajalo u USKOK-ovoj optužnici, logičnim se nameće pitanje odgovornosti ili, ako hoćete, “neopreznosti” Dinamova predsjednika Barišića, svih članova Dinamovih izvršnih i nadzornih odbora i skupština koji su kroz godine prodefilirali Dinamom. Naime, nitko od njih ni u jednom trenutku nije postavio ni načeo pitanje revizije Mamićevih poslovnih akrobacija.
Mamićeva ostavština danas je odnarođeni, privatizirani, obiteljski klub, bez duše i publike Mamić je od Dinama stvorio najmoćniji nogometni klub jugoistočne Europe