Vrijeme je za penziju, tko će preuzeti našu slastičarnicu?
Sestre su nastavile očev posao koji je skupio 80 godina tradicije
Obveza je, kažu, zadržati filozofiju da je sve domaće i od kvalitetnih namirnica, ali i omogućiti širenje biznisa. Nude i svoje izvorne recepte petra.balija@vecernji.net Imaju više od četrdeset godina radnog staža. Svoj su život posvetile slastičarnici u Maksimirskoj koju su preuzele od oca. Nije im teško staviti pregaču i zamijesiti koji kolač ako je potrebna produžena ruka njihovim radnicima. Ni stati za pult kako bi neku slasticu prodale kad je gužva. Uz starinske recepte, stalno se trude osvježiti ponudu neobičnim okusima, poput sladoleda od piva, crnog sezama ili karameliziranih malina s ružinom vodicom. No, došlo je vrijeme, smatraju sestre Šeherezada Sučević i Ildeza Tahiri Martelanc, da odu u mirovinu. Zbog toga su počele tražiti nekoga tko bi preuzeo slastičarnicu Orijent i vodio je istom filozofijom kojom se vodi posljednjih osamdeset godina.
Pravnica i ekonomistica
Za njih je to velika životna odluka, kažu sestre, koju ne žele požurivati, a u potrazi za onim tko će taj posao voljeti jednako kao i one bit će izrazito oprezne. – Emotivno smo jako vezane za slastičarnicu u kojoj smo i same odrasle. Onaj tko preuzme imat će obvezu prema imenu, a moći će nastaviti raditi prema receptima koje čuvamo. Naravno, može ih i razvijati, kao što smo to i mi činili, no baza, koja je najbitnija u izradi, uvijek je ista – kaže Šeherezada Sučević dodajući da se u nekim slučajevima recept i mora prilagođavati novom vremenu jer su sirovine danas sasvim drukčije nego 1936. godine, kada je slastičarnicu osnovao njihov otac Zulfi Tahiri. Sestre su posao od njega preuzele 1987. godine, a tada su ocu pomogle kako bi poslovanje podigao na veću razinu. Tako bi sada i onaj tko preuzme slastičarnicu na sebe trebao preuzeti i širenje poslovanja, s obzirom na to da je to, slažu se sestre, sljedeći korak. – Imamo kompletnu uhodanu ekipu ljudi koji su s nama gotovo 20 godina, a onome tko s njima bude radio past će sjekira u med. Uz pomoćne radnike oni bi bez problema mogli proizvoditi još slastica za tu drugu radnju, koja bi morala biti izvan našeg prostora, u nekoj drugoj ulici. I to bi trebao biti prodajni prostor, ne proizvodni. Svome nasljedniku bile bismo na raspolaganju dok god bude potrebno – kaže Šeherezada, koja je zadužena za recepte, dok Ildeza voli raditi s figurama. Šeherezadin suprug Ivan pak vodi račune i radi s dostavom. Imaju i sinove, ali oni su odabrali druga zanimanja. – Sestrin je sin u Tokiju, radi kao profesor engleskog jezika, a od moja dva sina jedan je u Frankfurtu, gdje radi kao informatičar u Europskoj svemirskoj agenciji, a drugi je odvjetnik u Zagrebu. Svakome smo dali da biraju, no nijedan ne smatra da ima smisla za slastičarstvo. Posao je to u kojem moraš stalno biti prisutan. Ne fizički, no stalno moraš razvijati nove okuse, pratiti trendove, razmišljati na koji način poboljšati već uhodani proces – ističe Šeherezada, dok Ildeza dodaje da posao znaju voditi i iz svoje vikendice na Murteru, uz more. Dok su odrastale, kažu, otac nije mislio da će njegove kćeri jednog dana voditi slastičarnicu. Biti slastičar u vrijeme dok nije bilo strojeva koji pomažu u izradi sladoleda, kolača i torti bio je isključivo muški posao jer je bio fizički naporan. – Pogotovo s obzirom na to da smo obje završile fakultet – dodaje Šeherezada, koja je inače pravnica, a Ildeza je diplomirana ekonomistica.
Sladoled je prodavao na Savi
Tijekom svih ovih godina bilo je vremena, govore, kada su jedva opstali, poput onoga kada je vladao trend tzv. umjetnih okusa kao što je sladoled od Coca-Cole, koji je Zagreb zahvatio početkom devedesetih. Ni tada nisu odustali od proizvodnje slastica od svježih i kvalitetnih namirnica, bez aditiva i umjetnih bojila. A sve što izrađuju rade od početka do kraja isključivo u slastičarnici. Odnosno, ne koriste se gotove kreme i već prerađene namirnice. – Kandiramo voće, pečemo graham kekse od kojih se radi cheesecake, radimo šlag od domaćeg vrhnja – nabraja Ildeza Tahiri Martelanc. Nisu pristaše ni krema s previše maslaca, nego se nastoje orijentirati na laganije, kuhane. No, posebno se ponose svojim sladoledom koji rade po recepturi koju im je u naslijeđe dao njihov otac. Štoviše, upravo je njime i stvorio slastičarnicu Orijent. Sladoled je prodavao na kupalištu na Savi dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Sinovi su im odabrali druga zanimanja: profesora, odvjetnika i informatičara Imaju uhodanu ekipu, ističu, pa će onome tko s njima bude radio pasti sjekira u med