IMPERATIV HRVATSKOG RASTA – TRČIMO, ALI KAO DA STOJIMO
Euforija zbog rasta BDP u posljednjih nekoliko godina splasnula je. Rast usporava i mogao bi se vratiti na neku prirodnu stopu od blizu 1 posto. Za sve više od toga potrebno je poduzeti aktivne, i za dio stanovništva vrlo bolne, mjere. Rast se ponajviše dogodio zbog sinergije oporavka eurozone i turističkog rasta, a ne neke sustavne vladine politike koja bi poticala investicije, rast konkurentnosti i izvoza. Uostalom, osim smanjenja nekih ionako nesuvislih poreza koji su progresivno oporezivali više dohotke, i time potakli potrošnju, ništa se značajnije nije niti dogodilo. Rast je bio u sektorima koji su više vezani povoljnim cikličkim i ostalim utjecajima iz okruženja, dok je situacija značajno slabija u sektorima u kojima je tradicionalno veća uloga vlade – industriji, građevini i poljoprivredi. Hrvatske stope rasta su premalene da bi se ostvarivali ciljevi postupne konvergencije s Europskim prosjecima. U ovoj godini bi se mogli vratiti na razinu BDP od 2008. Deset izgubljenih godina, s tim da naravno stanje nije isto. U tom razdoblju investicije su smanjene za 20 posto, izgubljeno je oko 190 tisuća radnih mjesta dok je iznos plaćenih kamata, i pored smanjenja njihovih nominalnih vrijednosti povećan s 2 na 3 posto društvenog proizvoda. U posljednja dva desetljeća, u tranziciji su članice EU iz srednje i istočne Europe povećale BDP sedam puta, a Hrvatska dvostruko manje. Kako onda postići konvergenciju, kada je već jasno da su izvori hrvatskog rasta u sadašnjoj strukturi iscrpljeni? Jedna od čestih metafora u prevladavanju jaza u razvijenosti je takozvani tunelski efekt. Dvije kolone miruju u tunelu, jer je nastao neki zastoj. Pušta se prva i kreće, dok druga čeka. Svi se nadaju da će uskočiti u prvu, ili da će njihova konačno krenuti. Kad se otvori druga traka – više nije moguće stići poodmakla vozila iz prve, čak ni kada se daje potporu drugoj da se kreće brže, što je bit procesa konvergencije u Europskoj uniji. Za postizanje tog usklađivanja ne treba razvijati velike teorije i primjenjivati modele SAD-a ili Njemačke nego koristiti češki poučak. Zemlja koja ne samo da ima rekordni rast BDP i rekordnu nezaposlenost, nego ima i proizvodnju, prije svega automobilsku. Njen model rasta zahvaljujući strategiji privlačenja inozemnih investicija, povećanju proizvodnje i izvoza, ali i potrošnje građana, trebalo bi uzeti kao uzor pri konačnom formiranju jasnog plana rasta Hrvatske. Tu je potrebno ostvariti rast u ekonomiji s dugom, ali kako ako nije moguće uzimati još duga? Potreban je društveni dogovor koji je u demokracijama vrlo teško postizati, pogotovo kada zemlja poduzima sve korake za ulazak u monetarnu uniju, čime postepeno gubi mogućnost usmjeravanja kretanja valute i inflacije. Poput Alise u zemlji čuda – stalno se govori o rastu, trčimo, ali kao da stojimo u mjestu. Od Udruge Biom primili smo zahtjev za ispravak informacije objavljene u tekstu s naslovom “Obustavljena ‘akcija vrana’ dok ptići ne polete iz gnijezda” (VL, 18. travnja 2018., str.18). U zahtjevu se među ostalim navodi: “U članku su netočno prenesene tvrdnje zaposlenika Udruge Biom, Josipa Turkalja, magistra ekologije i zaštite okoliša: da je uklanjanje gnijezda jedini način reguliranja brojnosti populacije vrana, da vrane nisu zakonom zaštićena vrsta te da se populacija vrana u gradu Zagrebu povećala na 20 tisuća jedinki. Prilikom davanja izjave J. Turkalj nije rekao da je uklanjanje gnijezda jedini način reguliranja brojnosti populacije vrana jer postoje drugi, manje invazivni načini upravljanja brojnošću populacija vrana (bolje upravljanje otpadom, zatvoreni kontejneri za smeće, čime se smanjuje pristup i količina hrane i odvraća vrane od prostora u kojima obitavaju ljudi). J. Turkalj nije rekao da vrane nisu zaštićena vrsta budući da je u istom telefonskom razgovoru istaknuo da su vrane zaštićene sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Iz članka proizlazi da je Udruga Biom dala izjavu da se populacija vrana povećala u gradu Zagrebu na 20 tisuća jedinki. U istom telefonskom razgovoru više puta je istaknuto da se brojnost vrana vrlo vjerojatno smanjuje, a ne povećava kao što je istaknuto u tekstu. Ukoliko bi se i uzeo maksimalni broj parova, sveukupni zbroj jedinki sivih vrana, gačaca i čavki je oko 3000 jedinki. Ako ste već naveli da stručnjaci spominju brojku od 20.000 vrana na području grada Zagreba, onda bi bilo korektno navesti izvor. Budući da je sa strane stručnjaka za ptice (ornitologa) kontaktiran jedino zaposlenik Udruge Biom može se zaključiti da je brojku od 20 tisuća vrana na području grada Zagreba iznosi Udruga Biom.”
Snaha redatelja Antuna Vrdoljaka je pjevačica Vanna, a ne Maja Blagdan
Večernji list, utorak, 5. lipnja 2018., str. 31, Večernjakov kviz s naslovom “Što znate o Antunu Vrdoljaku?” Pitanje broj 10. Svi, naravno, znaju da je Goran Višnjić Vrdoljakov zet. No, koja mu je popularna pjevačica snaha? a) Nina Badrić b) Maja Blagdan c) Vanna Kao točan odgovor naveden je onaj pod b) Maja Blagdan, a što o tome kaže, primjerice, mreža svih mreža, pod https://sh.wikipedia. org/wiki/Antun_Vrdoljak, da ne spominjem sve moguće druge izvore? Vrdoljakov je zet je poznati glumac Goran Višnjić, a snaha poznata pjevačica Vanna.
Ispravak i objašnjenje Udruga Biom: Zbroj jedinki sivih vrana, gačaca i čavki je oko 3000, a ne 20.000