Kralj golova Pele nikad nije bio najbolji strijelac na SP-u
Čak sedam puta pobjedniku je bilo dovoljno šest pogodaka da bi osvojio Zlatnu kopačku
U dosadašnjih 20 svjetskih prvenstava 26 je nogometaša doživjelo čast najboljeg strijelca turnira, među njima i naši Jerković i Šuker Pobjeda na Svjetskom prvenstvu najveća je nagrada, ali je pojedinačna slava po važnosti drugo dostignuće koje igrač može postići na SP-u. U dosadašnjih 20 svjetskih prvenstava 26 je nogometaša doživjelo čast najboljeg strijelca turnira, među njima i Dražan Jerković i Davor Šuker. Nesklad između broja turnira i nositelja Zlatne kopačke odražava donedavno Fifino oklijevanje da razdvoji strijelce jednakog broja golova po nekom kriteriju. Mundial 1962. u Čileu završio je sa šestoricom na čelu sa po četiri gola, a američko izdanje 1994. iznjedrilo je dvojicu ravnopravnih topnika – Hrista Stoičkova i Olega Saljenka sa po šest. Od prvenstva 2010. u Južnoafričkoj Republici Fifa u slučaju izjednačenosti dodjeljuje Zlatnu kopačku onome s najvišim prosjekom golova po utakmici, a ako su igrači i po tome jednaki, onda onome s najviše asistencija. Tako je 2010. prva nagrada dodijeljena Thomasu Mülleru sa pet golova u šest nastupa i prosjekom od 0,83.
Klose ili ipak Kocsis?
David Villa je sa pet golova i prosjekom od 0,71 gol po utakmici bio srebrni, ispred Wesleya Sneijdera s jednakim prosjekom, ali s manje asistencija. Četvrti autor pet golova, Diego Forlán, nije dobio nikakvu skupocjenu kopačku, ali jest Zlatnu loptu za najboljeg igrača Mundiala! Da je takvo pravilo vladalo 1962., Zlatna kopačka bila bi pripala Flóriánu Albertu s prosjekom od jednoga gola, a 1994. Olegu Saljenku s ništa manje nego dva pogotka po utakmici. Naime, Rus je uhvatio plijen od šest golova u samo tri nastupa, a Hristi Stoičkovu je za to trebalo sedam utakmica. No, je li Saljenko doista bio najuspješniji strijelac prvenstva, ako svojim golovima nije uveo Rusiju u drugi krug, a pet je golova zabio slabom Kamerunu, koji je također ispao u skupini? Kriterij postotka uvijek će biti na meti kritika, kao što je prije bilo dijeljenje nagrade. Dvojbe postoje i u pogledu vječne tablice strijelaca, na čijem je vrhu od Brazila 2014. Miroslav Klose sa 16 ubačaja. Nijemac rođen u Poljskoj očito je postigao najviše golova, no jesu li njegove zasluge najveće znamo li da je skupljao plijen na četirima završnicama u 24 susreta, dok su drugoplasiranom Ronaldu Nazariju za 15 pogodaka trebala tri prvenstva i 19 nastupa? Možemo se pitati i jesu li Klose i brazilski Ronaldo uspješniji strijelci od trećeplasiranog Gerda Müllera, koji je zabio svojih 14 golova u samo 13 utakmica na dvama turnirima? Ako primijenimo kriterij postotka golova na igrače prisutne na vječnoj ljestvici, tada je na prvome mjestu Mađar Sándor Kocsis, koji se na Mundialu 1954. u Švicarskoj upisao u strijelce 11 puta u pet susreta, što daje prosjek od 2,2 gola po nastupu! Drugi je Francuz Just Fontaine, čijih 13 golova u šest dvoboja na SP-u 1958. u Švedskoj tvore prosjek od 2,16. Zanimljivo je da ta dva fantastična učinka dvojice junaka nisu donijela zlato ni Mađarskoj ni Francuskoj, a jednako je intrigantno i da najveći od najvećih, pakleni topnik Pelé, nije nijednom osvojio Zlatnu kopačku, iako je postigao 12 pogodaka u 14 nastupa i rekordna tri puta izrastao u svjetskog prvaka. Brazilski je kralj nogometa ostvario najveći ulov od šest golova na svom prvom Mundialu 1958., no dok bi mu takav učinak donio vrh ljestvice strijelaca na trima prošlim prvenstvima, onom je prilikom daleko zaostao za Fontaineom i njegovih 13.
Garrincha, Kempes, Rossi
Osvajač Zlatne kopačke nije nužno i najbolji igrač prvenstva, no petorica su pobrala obje lovorike: Leônidas 1938., Manoel Garrincha 1962., Mario Kempes 1978., Paolo Rossi 1982. i Salvatore Schillaci 1990. Samo su trojica u povijesti objedinila tri glavne nagrade – Zlatnu kopačku, Zlatnu loptu i medalju svjetskog prvaka: Garrincha, Kempes i Rossi!
Gerd Müller je zabio svojih 14 pogodaka na SP-u u samo 13 utakmica