Hrvatski vojnik uskače dogodi li se terorizam
U drevnom selu Shami na jugu Libanona, koje su 1116. sagradili križari, hrvatski je kontingent s 52 vojnika
Umalom drevnom selu Shami, na jugu Libanona, na granici s Izraelom, nalazi se vojna baza UNIFIL u koju je nedavno stigao i hrvatski kontingent koji čine 52 pripadnika, među kojima su dvije pripadnice Oružanih snaga RH. Hrvatska je postrojba u sastavu kontingenta Oružanih snaga Talijanske Republike zajedno s pripadnicima „Julija“brigade u sastavu satnije za opću inženjerijsku potporu. Reporter Večernjeg lista prvi je hrvatski novinar koji je posjetio tu vojnu bazu i razgovarao s hrvatskim vojnicima nakon njihova dolaska i stacioniranja u bazu. Posjet našim vojnicima zahtijevao je raznovrsne dozvole. Uz hrvatsko Ministarstvo obrane i UNIFIL-a, dozvole smo morali ishoditi i od Ministarstva obrane Libanona kao i obavještajne službe Libanona. Provjere su bile toliko detaljne da su nam u centru vojne obavještajne službe u gradu Saida, nakon informa-
tivnog razgovora, kopirali naše putovnice od prve do zadnje stranice sa svim vizama i podacima ulaska i izlaska u pojedine zemlje. Dozvolu nismo dobili odmah, već drugi dan jer je ta provjera morala potrajati. Naime, telefonski su nam javili našu kod-šifru, koju smo morali zapamtiti i koja je vrijedila samo 24 sata jer ne izdaju nikakve dokumente zbog straha od krivotvorenja. Tu smo šifru morali reći na punktovima libanonske vojske koja je ipak prema tom broju obavljala ponovnu provjeru. Sav je taj oprez upravo radi sigurnosti vojnika UNIFIL-a jer libanonska je vlada na sebe preuzela zaštitu vojnika u sklopu misije UNIHIL. Zahvaljujući opreznosti, libanonska vojna služba u nekoliko je navrata spriječila terorističke napade koje je pripremala teroristička organizacija Islamske države i druge islamističke skupine protiv vojnika UNIFIL-a. Drevno selo Shami na libanonsko-izraelskoj granici, koje je bilo pod izraelskom okupacijom sve do 2000. godine, izgradili su križari još 1116.godine. Selo je oduvijek bilo poprište sukoba između križara i Turaka te je razoreno do temelja. Nažalost, tradicija se nastavila. Svaki sukob između Hezbollaha i Izraela s obzirom na to da je to selo tik uz granicu, bilo je kobno za stanovništvo. Međutim, vozeći se prema bazi, primijetili smo da su stanovnici već naviknuli na takvu situaciju i odustali od gradnji luksuznih i raskošnih kuća i vila po kojima je to selo bilo poznato, već grade male skromne kućice svjesni da im opet mogu biti srušene do temelja. Od grada Tyra, koji je udaljen samo 20 kilometara od baze Shami, libanonska vojska nas je zaustavila na tri punkta. Nakon tri sata putovanja iz Bejruta do baze Shami konačno smo uspjeli doći do baze gdje su nas na ulazu dočekali talijanski vojnici, koji su odmah dojavili zapovjedniku 1. hrvatskog kontingenta, bojniku Željku Javoroviću, koji je došao po nas.
Pridobili smo simpatije
– Evo vidite kako imamo lijepu bazu. Došao sam prije dva mjeseca, ali kao da sam tu već deset godina. Imamo fenomenalan odnos, kako s vojnicima misije tako i s domaćim stanovništvom – govori bojnik Željko, koji je često bio prekidan vojnim pozdravima vojnika koji su prolazili pored njega. – Vojnik sam i moram se strogo držati vojničkih pravila i pričekati kolegu iz talijanskog kontingenta koji je zadužen za medije. Bez njega ne mogu dati službenu izjavu – kazao je bojnik Željko. Na talijanskog kolegu zaduženog za medije nismo morali dugo čekati. Još nismo ni kavu popili kada se on pojavio. Simpatični Massimo odmah nas je na startu sa smiješkom upozorio da je jedna tema zabranjena– nogomet. – Možete pitati sve, samo ne o nogometu. Znam da je to sada vruća tema jer je Svjetsko prvenstvo počelo. Hrvati nam piju krv i stalno nas bockaju što se Italija nije kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Rusiji – rekao je Massimo istaknuvši kroz šalu kako smo uvijek dobro došli, ali čim pokrenemo temu o nogometu, gostoprimstvo se otkazuje. Prema pristupu Massima, vidljivo je koliko su svi vojnici u bazi u prijateljskim i toplim odnosima. Naši su vojnici u samo dva mjeseca svojeg boravka u bazi uspjeli pridobiti simpatije svih vojnika, ponajprije zbog profesionalnog rada i marljivosti. Čim su došli, odmah su izradili drveni oltar za kapelicu unutar baze koja je svake nedjelja, ali i radnim danom, puna tijekom održavanja mise. – Ovo je naš prvi kontingent u mirovnoj misiji UN-a u Libanonu koji je u sastavu kontingenta Oružanih snaga Talijanske Republike, u sanašeg stavu satnije za opću inženjerijsku potporu. Tu su 52 pripadnika od kojih su dvije žene i po broju smo drugi u bazi, odmah iza Talijana – kazao je zapovjednik Željko Javorović koji radi u zapovjedništvu sektora Jug gdje su, osim hrvatskih, vojnici iz Slovenije, Mađarske i Austrije. – Jezgra snage su inženjerijska satnija koja radi klasične inženjerijske zadaće kakve rade i kod kuće, od popravaka, održavanja, poboljšanja infrastrukture unutar kampa, ali i u drugim kampovima UN-a. Rade inženjerijske radove, one horizontalne konstrukcije dijela s inženjerijskim strojevima. Potom osiguranje potpore, što znači zaštita od minsko-eksplozivnih sredstva – naglasio je bojnik Željko dodajući kako su došli u Libanon u proljeće te da od samog početka, od priprema koje su imali zajedno s talijanskim snagama, jako dobro surađuju. I integracija u samoj bazi, s obzirom na to da su Talijani ovdje nositelji unutar baze, je izvrsna.
U selo dolaze turisti
– Svi smo mi, kad dođemo u drugu državu, gosti, to volim naglasiti. Surađujemo dobro, a oni su i vojnički i privatno dobri ljudi. U samom kampu ima više nacija, i to multinacionalno okruženje nešto je vrlo pozitivno. Što se tiče posla, svi smo tu isti. Radimo kao jedan tim. A navečer, kad više nismo na službi, družimo se, bavimo sportskim aktivnostima, nogometom, košarkom, tenisom, koristimo teretanu... Naši su zadaci ne samo u bazi nego i izvan baze na području sektora Jug. Kontakti koje smo uspostavili s domaćim stanovništvom su odlični. Kao što sam rekao, mi smo tu njihovi gosti, a drago mi je što nas prepoznaju kao Hrvate. Čim vide hrvatsku zastavu, odmah znaju koja je to i gdje je ta zemlja. Znaju da je Hrvatska lijepa zemlja i većinom je vežu, osim s prekrasnim Jadranskim morem, i s našim megasportašima, Modrićem, Rakitićem Čilićem – istaknuo je bojnik Željko te naglasio kako je osim klasičnih vojnih zadaća ovdje u kampu njihova inženjerija jako važna u misiji jer pomaže civilno stanovništvo raznoraznim projektima, poboljšanjem infrastrukture, doprinosom u određenim aktivnostima u školama, što je vrlo važna zadaća. Bojnik Željko objasnio nam je razlika između misije NATO-a i UN-a s obzirom na to da je prije dolaska u Libanon bio u dvije misije u Afganistanu. – Što se tiče same UN-ove misije, tu je ponajprije riječ o tome da se što je moguće više pomogne. Nije to poput operacije u kojoj ste klasični vojnik i koristite samo oružje. Upravo ta naša inženjerija jako je važna kada je riječ o izgradnji zemlje koja je stradala u ratu – kazao je bojnik Željko Javorović. U selu Shami živi oko dvije tisuće
TALIJAN MASSIMO: MOŽETE PITATI SVE, SAMO NE O NOGOMETU. HRVATI NAM PIJU KRV I STALNO NAS BOCKAJU ŠTO NAS NEMA NA SVJETSKOM PRVENSTVU
stanovnika koji se većinom bave poljoprivredom. Selo Shami, kao i ostala sela i gradovi na jugu Libanona, u kojima živi 97% muslimanskih šijita, pod kontrolom su libanonskog pokreta Hezbollah. Iako borci Hezbollaha nisu vidljivi, ali nalaze se gotovo u svakoj kući na jugu Libanona. Ono što je najvažnije jest da se hrvatski vojnici mogu osjećati sigurnima na jugu Libanona s obzirom na to da gotovo pripadnike misije UN-a lokalno stanovništvo prihvaća i nikada nisu od njih doživjeli neugodnosti. Isto tako, borci Hezbollaha čine sve kako bi im osigurali potpunu sigurnost na njihovu zadatku. Selo Shami specifično je po mnogo čemu. Iako je od izraelske granice udaljeno dva kilometra, tijekom godine posjeti ga mnogo turista. U tom malom mjestu križari su sagradili 800 tvrđava i tamo se nalazi mauzolej i groblje proroka Shamona. Talijanska vlada pomogla je obnoviti 80% sela, koje je bilo razrušeno u srpanjskom ratu 2006. godine. Snage Ujedinjenih naroda u Libanonu ili UNIFIL stvorili su Ujedinjeni narodi usvajanjem Rezolucije Vijeća sigurnosti 425. i 426. 19. ožujka 1978. kako bi potvrdili izraelsko povlačenja iz Libanona. Misija je pojačana nakon 33 dana rata u srpnju 2006.godine, između libanonskog Hezbollaha i izraelske vojske. Osim prvobitnog mandata, među ostalim su nadzirali prekid vatre i prestanak neprijateljstava proširivši svoju misiju na pomoć kako bi se osigurao humanitarni pristup civilnom stanovništvu i dobrovoljan i siguran povratak raseljenih osoba. – Iza nas su 22 mjeseca obuke i pripreme u kojoj su 52 pripadnika Hrvatske vojske izvela 145 zadataka diljem Hrvatske, a proveli smo 420 sati ciljane obuke za misiju, i to u Hrvatskoj i Italiji. Prošli smo 34 tečaja kako bismo bili spremni priključiti se operaciji potpore miru UN-a u Libanonu pod nazivom UNIFIL – kazao je zapovjednik inženjerijske satnije CS bojne satnik Dražen Brkić te dodao: – Kontingent čini 52 pripadnika, inženjerca Hrvatske vojske, časnika, dočasnika, vojnika i dvije pripadnice Hrvatske vojske te nakon 22 mjeseca složene obuke mogu reći da nema tog zadatka koji oni ne mogu obaviti. Ono što je najvažnije, mi smo tim koji u istom sastavu djeluje već dulje vrijeme. To prijateljstvo i povjerenje koje smo stekli jedan u drugoga jako puno znači u našem kvalitetnom obavljanju poslova koje od nas zahtijevaju u misiji UNIFIL. Iako nema lagane misije ni zadatka u zemljama kojima prijeti rat, najteži dio posla odrađuje stožerni narednik Robert Rukavina, zapovjednik KOD tima, koji je zadužen za osiguranje i sigurnost vojnika misije. – Naša je zadaća uglavnom osiguranje u slučaju nekakvih terorističkih napada ili slično, gdje je ugroženo osoblje UNIFIL-a, kada su u pitanju eksplozivna sredstva. Uvijek smo u 30-minutnoj spremnosti u slučaju da se bilo što dogodi. Kada dođe do ugroze, tim izlazi na teren i eliminira i neutralizira moguću opasnost bilo od terorista ili kakve improvizirane eksplozivne naprave – kazao je narednik Rukavina, kojem je ovo treća misija jer je prije dolaska u Libanon dva puta bio u Afganistanu.
Zasad nema opasnosti
– Ovdje je mnogo mirnije nego u Afganistanu, ali mi smo vojnici i gdje god bili, moramo obaviti svoju zadaću. Svi u misiji imaju više od 20 godina iskustva s eksplozivnim napravama i to na neki način daje dodatnu sigurnost. Ovdje je mnogo mirnije. Nema autobombi, samoubilačkih napada, gerilskih napada kao u Afganistanu, gdje smo bili najviše u opasnosti. Ovdje je situacija potpuno drugačija. Jedino smo izloženi opasnosti od minska polja i zaostalih streljiva i neeksplodiranih granata. Zasada nam ne prijeti nikakva opasnost od terorističkih napada. Jako nam je drago što educiramo domaće stanovništvo. Dva puta mjesečno održavamo predavanja o opasnosti od mina. Uz to imamo i zadatak da uskočimo u pomoć libanonskim oružanim snagama u slučaju ugroze i da razmijenimo iskustvo jer, ako dođe do nevolja, na bilo kojoj strani, možemo pomoći jedni drugima – naglasio je stožerni narednik Robert Rukavina. Da je samouvjerenje koje vlada u redovima hrvatskih vojnika opravdano, govore i pohvale koje je na njihov račun dao zapovjednik Combart Support bojne pukovnik Marco Arculleo. – Od prvog dana od kada je hrvatski kontingent došao u Libanon, nije im bila potrebna nikakva adaptacija. Oni znaju svoj posao i to rade profesionalno. U radionici rade praktički sve zadaće potrebne ovoj bazi. Hrvatski su vojnici izvrsni i izvršavaju sve zadatke na najbolji mogući način. Kada sam bio u Karlovcu na ispraćaju kontingenta, kada su mi pokazali kakvim oružjem i opremom Hrvatska vojska raspolaže, bio sam siguran da će njihov dolazak biti samo bogatstvo za misiju i da će oni sve zadatke ispuniti. Hrvatski su se vojnici dobro integrirali s talijanskima – kazao je pukovnik Marco Arculleo. Iako se već dulje vrijeme nagađa o ratu između Hezbollaha i Izraela, vojnici u misiji UNIFIL-a ne bi trebali biti zabrinuti jer praksa je do sada bila da, kad izbije rat između Izraela i Hezbollaha, ti su vojnici pošteđeni od bilo kakvih napada s bilo koje strane.
U selu Shami živi 97 posto muslimanskih šijita i pod kontrolom je libanonskog Hezbollaha. Iako borci Hezbollaha nisu vidljivi, nalaze se gotovo u svakoj kući na jugu Libanona