Samoća je ovdje čvrsta poput čeličnog kaveza i isto toliko teška
U zadnjih godinu dana u stan glavne junakinje ovog romana ušao je samo jedan čovjek! Onaj koji joj je očitao brojilo za plin! Priča je to o osamljenosti, o ženi koja nekoga voli samo u svojoj mašti, koja nema prijatelja, a kolegama s posla tek je predmet sprdnje. No, kada se osvrnemo oko sebe, jasno je da takvim životom žive mnogi ljudi oko nas. Usamljenost je epidemija našeg vremena, a društvene mreže flaster kojim pokušavamo zaliječiti opaku bolest koja poput najgoreg karcinoma razara naše živote. Zbog toga treba pročitati roman “S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu” (Znanje, urednica Mirna Šimat, prijevod Dean Trdak, 119 kuna), djelo škotske književnice Gail Honeyman, koja je na ideju da napiše ovu priču o usamljenosti došla čitajući novinski članak. No ovo je ipak brutalan roman o teškoj tragediji koja poput živog pijeska guta život glavne junakinje romana. Ona jest krajnje neprilagođena životu, a kako roman odmiče, doznajemo da je problem u njezinu djetinjstvu, u poremećenoj majci, teškom zločinu i ranama koje nikada neće do kraja zacijeliti. No baš zbog svoje brutalnosti ta priča funkcionira i kao svojevrsno zrcalo u kojem se ogledaju mnoge druge ljudske osamljenosti koje u svojoj biti ipak imaju mnogo manje kompliciran početak te se baš zbog toga i mogu lakše razriješiti. No i bez tog šireg značenja, onog koje tjera na samopreispitivanje, ovo je dobro napisan roman. Glavna junakinja sposobna je na trenutke čitatelja natjerati da se smije do suza, a već na sljedećoj stranicu taj smijeh poprima vrlo gorak okus. Gail Honeyman jednostavno je pogodila u pravu metu i svakom svojom stranicom rastvara jedno poglavlje života obavijenog samoćom koja zbog svog trajanja poprima obrise čeličnog kaveza. A što kada i sami zakoračimo u neki takav kavez? I tu nam Eleanor Oliphant može pomoći.