Tragična sudbina strijelca prvoga gola Nigerije na SP-u
Veliki novac podijelio je siročadi, a bez sve ušteđevine ostao je u pljački. Yekinije kćeri osnovat će muzej u spomen na oca
Legenda o Superorlovima, najvoljenijoj i najboljoj reprezentaciji u povijesti afričkog nogometa, danas se vjerojatno ne bi prepričavala da nije bilo golova Rashidija Yekinija. Goalfather ili Yeking, kako su ga u domovini zvali, prvi je nigerijski nogometaš koji je proglašen afričkim nogometašem godine i do danas najbolji strijelac u povijesti reprezentacije. Broju njegovih golova (37 u 54 utakmice) nitko se od nasljednika nije ni približio iako je posljednji zabio još prije 24 godine. Yekini je bio nogometni div, jedan od najboljih afričkih nogometaša u povijesti, blagoslov naše generacije, kazao je njegov suigrač iz reprezentacije Sunday Oliseh, a umro je napušten i u neimaštini.
Zabio osam od 16 pogodaka
Fotografija Rashidija Yekinija kako ruku ispruženih kroz mrežu gola slavi gol za 1:0 protiv Bugarske jedan je od nezaboravnih trenutaka Svjetskog prvenstva 1994. održanog u SAD-u. Plakao je Yekini, plakala je tog trenutka od sreće cijela Nigerija. Bila je to čista, sirova emocija, otpustio je sve kočnice, a njegovi suigrači odmaknuli su se, prepustili ga njegovu trenutku i tek mu kasnije pošli u zagrljaj. Dugo se špekuliralo o tome što je Yekini u euforiji izgovarao, neki su govorili da je slavio Boga, drugi da se obraćao svojim precima, no njegov suigrač iz te slavne generacije tvrdi drukčije. – Vikao je nešto poput: “Ja sam ga zabio! Ja sam ga zabio!” – prisjetio se godinama kasnije Yekinijev cimer za vrijeme SP-a Thompson Oliha. Bio je to, naime, prvi pogodak Nigerije na svjetskim nogometnim prvenstvima u povijesti. Prethodno su upravo njegovi golovi odveli Nigeriju prvi put na SP, u kvalifikacijama zabio je osam od 16 golova svoje reprezentacije, ali i na krov Afrike jer samo dva mjeseca prije SP-a Nigerija je osvojila Kup afričkih nacija. Naravno, Yekini je sa pet golova bio prvi strijelac turnira. Nigerija je na SP-u 1994. bila pozitivan šok za nogometni svijet, a mnogi su se, oduševljeni emocijom i napadačkom igrom Superorlova, sjetili proročanstva velikog Pelea da će “do kraja stoljeća jedna afrička reprezentacija osvojiti Svjetsko prvenstvo”. Nažalost, kao i većina Peleovih proročanstava, nije se ostvarilo ni ovo. Iako su u osmini finala sve do 88. minute vodili protiv Talijana, nisu izdržali protiv kasnijih finalista. Međutim, legenda o Superorlovima nadmašila je njihov rezultat u SAD-u, a Yekiniju osigurala mjesto na panteonu afričkih nogometnih legenda. U djetinjstvu je rano ostao bez oca i jedva je završio osnovnu školu. Rupu u obrazovanju poslije je nadoknadio. Tečno je, naime, govorio čak sedam jezika.
Bio je vuk samotnjak
– Spavao sam gdje sam stigao, nisam imao pojma kako ću preživjeti. Bio je to jako težak život i bilo je teško pouzdati se u nekoga – opisao je jednom Yekini svoje djetinjstvo. To nepovjerenje prema ljudima pratilo ga je cijeli život. Mnogi njegovi suigrači danas ga opisuju kao vuka samotnjaka koji bi oživio na nogometnom travnjaku. Karijeru je počeo 1981. u Kaduni, klubu iz istoimenoga grada na sjeveru zemlje. Relativno kasno, tek s 27, odlučio je okušati se u Europi i odabrao je savršeni klub. U četiri sezone za Vitóriju iz Setúbala zabio je nevjerojatnih 90 golova u samo 108 prvenstvenih utakmica. Slavu stečenu na SP-u unovčio je u Grčkoj (Olympiakos) i španjolskom Sportingu iz Gijona, no ondje su ga ozljede sputale da ostavi dublji trag. Slijedila je epizoda u Zürichu pa povratak u Afriku gdje je igrajući do 42. godine promijenio još pet klubova. Novca koji je nekoć imao i za sebe i za druge, odjednom je nestalo. Zapravo se špekuliralo da je lošem psihičkom stanju posljednjih godina njegova života kumovao gubitak gotovo sve ušteđevine koju je imao. Naime, gotovo sve što je imao dao je bliskom prijatelju i poslovnom partneru, izvjesnom Ibraheemu, s kojim je ušao u posao trgujući dragim kamenjem. No, Ibraheema su ispred njegova ureda dočekali naoružani razbojnici, ubili ga i odnijeli sav novac. Yekinija je to shrvalo, povukao se u svoj svijet i prepustio špekulacijama o teškom duševnom stanju, govorilo se da pati od bipolarnog poremećaja, depresije... Državni čelnici su, na ime zasluga, obećali da će mu se pobrinuti za krov nad glavom i darovati mu kuću. No to obećanje nije dočekao.
Yekini je postigao 37 pogodaka za reprezentaciu, nitko se tome nije ni približio