Hrvatska treba deklaraciju o otpadu u moru
Plastičari su zasuti deklaracijama, izjavama i sličnim spisima o plastici u morima i oceanima, ali ne i gumari. Osnovni je simbol plastična vrećica. Izvještaj o sastavu morskog smeća u Segetu Donjem pokazuje potpuno drugu sliku. Hrvatska treba deklaraciju o morskom smeću, a ne plastičnim vrećicama. HRT je 10. lipnja 2018. u povodu Svjetskog dana mora objavio rezultate vađenja smeća iz mora u Segetu Donjem pokraj Trogira. Kao i svake godine kada to rade ronioci, izvađene su (izvorni redoslijed u izvještaju): autogume, plastične ležaljke, boce i vrećice, ali i hladnjaci (ima dosta plastike) i akumulatori. Nema podataka o težinskim udjelima pojedinih proizvoda. Stručnjaci koji se bave plastikom trenutačno su suočeni s tri deklaracije o plastici u morima, onom Europske unije i onom Ujedinjenih naroda, a najnoviju, od 9. lipnja 2018., potpisalo je samo pet zemalja iz Skupine G7: Francuska, Italija, Kanada, SR Njemačka i Velika Britanija te EU. Nisu potpisali, bez posebnog obrazloženja, Japan i SAD. Za ozbiljne primjedbe na sve dokumente nažalost u medijima nema mjesta. Deklaracije naglašavaju samo mehaničku oporabu, recikliranje, kao da ostale dvije skupine ne postoje: kemijska i energijska. A treba negdje pohraniti i preostatak. Zašto su izostavljeni gumari? Pa njima pripadaju autogume (bolje automobilski pneumatici) u morima. A poseban je problem u tome što su mikročestice od abrazijskog trošenja, habanja automobilskih pneumatika, svrstane u plastični otpad. A u ukupnom otpadu u „plastičnim otocima u oceanima“prema podacima Ernsta Debieja, glavnog urednika časopisa Rubber, Fibres, Plastics, 62 posto čine te istrošene čestice i one od pranja odjeće, koja je danas načinjena, više od 60 posto, od tzv. „sintetskih vlakana“. A radi se zapravo o vlaknima koja su načinjena od sirovina, prirodnina: nafte, prirodnog plina, ugljena itd. Prestanimo se baviti samo plastičnim vrećicama. U znatno većim količinama ima drugog otpada u moru. A profesionalne organizacije koje se bave zaštitom okoliša trebale bi upoznati pučanstvo sa stvarnim problemima otpada, a ne više od četvrt stoljeća sa sporednim proizvodima. Koji se, nažalost, vide jer su jako lagani, za razliku od hladnjaka ili akumulatora. Hrvatska treba strategiju posvećenu svekolikom otpadu u Jadranu. Među ostalim i o zdravstvenom turizmu za starije osobe, ali i turizmu u cjelini.