EUROPSKA KOMISIJA NA STRANI HRVATSKE
Bruxelles ustraje na bilateralnom dogovoru i želi izbjeći angažiranje Suda EU Pravnici EK podržali Sloveniju u dvije od četiri točke tužbe – ribarstvu i Schengenu
Kakva će biti konačna odluka Komisije, koja bi željela ostati neutralna, ali važe opcije, znat će se danas kad istječe tromjesečni rok Pravna služba Europske komisije pregledala je slovensku “tužbu”, točnije zahtjev da se protiv Hrvatske pokrene postupak zbog neprovođenja arbitražne odluke oko razgraničenja dviju država čime – smatraju – krši europske zakone, kao i hrvatski odgovor te je predložila Komisiji da izda preporuku da se arbitražne odluke moraju poštivati i da podrži Sloveniju u dvije od četiri točke na kojima se tužba temelji – ribarstvu i Schengenu.
Tri moguće opcije
Europska je komisija primila na znanje neobvezujuće preporuke svojih stručnjaka, ali je za sada suzdržana oko iskazivanja podrške Ljubljani. Na sve bi načine željela izbjeći uključivanje Suda EU te intenzivno radi na tome da se dvije države bilateralno dogovore i da postignu sporazum koji bi sačuvao obraz objema stranama, doznajemo iz izvora u Komisiji. Kakva će ipak biti konačna odluka Komisije, koja bi željela ostati neutralna, ali do zadnjeg trena važe opcije, znat će se danas kad ističe tromjesečni rok koji EK ima za očitovanje o slovenskom prijedlogu. Komisija može otvoreno podržati Sloveniju i tako preuzeti tužbu, može podržati Hrvatsku ili se ne izjasniti. U tom slučaju Slovenija, ako želi, mora sama Hrvatsku tužiti Sudu EU. Europska komisija izuzetno je zatvorena oko problema Hrvatske i Slovenije, no u pozadini je bilo aktivnosti. Čekali su i ishod slovenskih izbora, no on za sada ne daje jasne odgovore tko bi mogao zamijeniti dosadašnjeg premijera Miru Cerara. Više puta su iz Komisije dolazile informacije kako žele ostati neutralni u sporu, no to je, očito, politička odluka. Preporuke pravne službe mogle bi uputiti na to da Slovenija ima nekog pravnog temelja u tužbi. Inače, sama slovenska tužba sadrži 10-ak stranica, dok su na stotinu stranica predstavili isječke iz medija koji potkrepljuju njihove tvrdnje. Slovenci su tužbu temeljili na četiri stupa. Prva točka – ribarstvo – uporište nalazi u uredbi u okviru Zajedničke ribarstvene politike. Ta je uredba uvrštena u aneks Pristupnog sporazuma Hrvatske i EU, gdje se određuje režim ribolova kod granica Slovenije i Hrvatske koji bi stupio na snagu nakon potpune provedbe arbitražne odluke. Hrvatska odbacuje taj argument jer arbitražna odluka nije nikada zapravo stupila na snagu. Pravna služba EK, očito, vidi argumente i u drugoj točki, o tome da Slovenija ima obvezu čuvati schengensku granicu, ali da joj je u ovom trenutku to onemogućeno jer nema kontrolu nad cijelim teritorijem, odnosno ne može je provoditi na dijelu koji je po arbitražnoj odluci pripao Sloveniji, ali u stvarnosti “drži” Hrvatska. I taj je argument podržala pravna služba EK. Ostale argumente – o prostornom planiranju na moru, kao i o hrvatskom kršenju Temeljnih ugovora o funkcioniranju unije, odnosno članka 4 (3) koji se tiče suradnje država članica odbacuju.
Memorandum država
Hrvatska – kažu nam izvori bliski Komisiji – u ovom trenutku ima EK na svojoj strani. Odmak je to od prvotnog stava, nakon izbijanja afere s korumpiranom arbitražom, kad su inzistirali na provođenju arbitražne odluke. Više je razloga tomu, a jedan je i taj da u Komisiji vlada osjećaj da su se zaletjeli s aktivacijom članka 7. protiv Poljske krajem prošle godine, nakon optužbi o kršenju vladavine prava, pa su morali reterirati te se ne bi se željeli naći u još jednom otvorenom sukobu s državom članicom. Druga je, kažu nam, sam šef EK Jean-Claude Juncker i njegov način rada. On je europski državnik starog kova, kakvih više ni nema, poput Helmuta Kohla, i sve bi rješavao dogovorom, kaže jedan njegov bliski suradnik. Juncker je, doznaje se, do nedavno imao vrlo intenzivnu komunikaciju s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem i slovenskim sada tehničkim premijerom Mirom Cerarom kako bi države našle zajedničko rješenje koje bi bilo prihvatljivo za obje, poput neke vrste memoranduma u kojem bi se sadržaj arbitražne odluke predstavio kao bilateralni dogovor. Memorandum bi, formalno, olakšao situaciju obama premijerima jer njega ne treba, za razliku od drugih sporazuma, potvrditi parlament.