“Hrvatski Gandhi” usred agresije ‘91. Srbe je nazivao našom braćom
Miro Bulj upozorio je javnost na pakračkog mirotvorca kojemu se i danas gubi svaki trag
Vlada će 18. kolovoza ipak proglasiti Nacionalnim danom mirotvorstva, ali bez Šreterova imena jer isticanje pojedinca “nije primjereno” Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom, dodijeljena mu je i Nagrada grada Lipika za životno djelo. Po njemu je imenovan trg u Pakracu, a proglašen je i počasnim građaninom toga grada. Pa ipak ime dr. Ivana Šretera malo je ili premalo poznato najširoj javnosti, a tako ne bi trebalo biti. Vođen ovom mišlju, Mostov zastupnik Miro Bulj uspio je prikupiti dovoljan broj potpisa zastupnika za otvaranje rasprave o proglašenju Nacionalnog dana mirotvorstva i Dana sjećanja na dr. Ivana Šretera, koja je jučer održana u Saboru.
Velikosrpska propaganda
Uistinu, tko je čovjek kojeg Bulj naziva “hrvatskim Gandhijem”? Domovinski rat zatekao ga je na dužnosti ravnatelja bolnice u Lipiku, a ubrzo je imenovan predsjednikom Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju pa se zbog te funkcije smatra najviše rangiranim ubijenim dužnosnikom u Domovinskom ratu. Do posljednjeg daha nošen vjerom u mir i zajednički život svih naroda koji žive na prostoru Hrvatske na- stojao je izbjeći rat i krvoproliće. Štoviše, unatoč jakim međunacionalnim tenzijama početkom 90ih, kad je bilo jasno da je agresija neizbježna, u svojim je javnim istupima pozivao na mirno rješenje, a Srbe nazivao braćom, tražeći od njih da ne nasjedaju na velikosrpsku propagandu. Takav scenarij mnogima nije odgovarao pa mu je gandijevski pristup u konačnici i presudio. Uoči pada Pakraca 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi zaustavili su ga na barikadi, oteli ga i odveli u logor Bučje gdje je, prema svjedočanstvima zatočenika, bio brutalno mučen. No do današnjeg dana ostala je nepoznata i uloga saborskog zastupnika Milorada Pupovca u njegovu nestanku, o čemu su jučer u Saboru govorili i Bulj i Stevo Culej. Naime, u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” Slavko Degoricija, tadašnji zamjenik ministra unutarnjih poslova, tvrdi da se upravo Pupovac ponudio posredovati u oslobađanju dr. Šretera u zamjenu za oslobađanje dva liječnika srpske nacionalnosti. Hrvatska strana svoju je obvezu ispunila, dok je Pupovac Slavku Degoriciji rekao da će pobunjeni Srbi pustiti dr. Šretera kada dobiju svog novog liječnika iako je znao, kako je jučer ustvrdio Bulj, da je hrvatski liječnik likvidiran još mjesec dana ranije. No Pupovac, koji nikada nije demantirao Degoriciju, jučer nije nazočio raspravi, a medijima je prethodno kazao da će sam odlučiti hoće li se o tome očitovati.
Presudila politika
Dr. Šreter posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991., a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu nađeni pa se i danas vodi kao jedna od 22 nestale osobe iz logora Bučje. Premda se jučer u Saboru o njemu govorilo s velikim pijetetom i iz vlasti i iz opozicije, tijekom dana stiglo je mišljenje iz Vlade iz kojeg je vidiljivo kako će prijedlog Mire Bulja o proglašenju Nacionalnog dana mirotvorstva (18. kolovoza, na dan kada je liječnik odveden u logor) biti prihvaćen na glasanju idući tjedan, no s određenim ogradama. Za vladajući HDZ, naime, nije prihvatljivo da ovaj dan nosi ime dr. Ivana Šretera “jer su doprinos stvaranju samostalne i suverene Hrvatske dali brojni pojedinci pa isticanje jedne osobe ne bi bilo primjereno”. Zastupnik Miro Bulj, kako nam je kazao, duboko žali ako im je koalicijski partner Pupovac uvjetovao nespominjanje Šreterova imena. To bi, naime, značilo da je “hrvatskom Gandhiju” (opet) presudila politika.
“Pupovac je posredovao pri razmjeni iako je znao da je dr. Šreter već bio mrtav”, kaže Bulj Nošen vjerom u mir i zajednički život svih naroda nastojao je izbjeći rat i krvoproliće