Plenković: Stroži režim u jednoj zemlji utjecao bi i na ostale

Za Hrvatsku je najvažnija kontrola granice između Turske i Grčke

Nema sumnje da su ovi prijevremeni parlamentarni i predsjednički izbori povijesni ne samo za Tursku već i za cijelu Europu i zemlje Balkana. Turski građani na tim će se izborima izjasniti žele li jednoumnu Tursku koju vodi jedan čovjek, koji će odlučivati o sudbini cijelog naroda i koji će sekularnu zemlju pretvoriti u islamsku državu, ili će se odlučiti za promjene i vratiti Tursku na put oca nacije Mustafe Kemala Atatürka, turskog vojnog zapovjednika, narodnog vođe i utemeljitelja turske republike. Sve je u rukama turskog naroda koji bira svog vođu i zastupnike u parlamentu pa, kakvu god odluku donijeli, treba je poštovati. Međutim, izbori u Turskoj u velikoj će mjeri utjecati i na zemlje članice EU i zemlje Balkana koje pozorno i s nestrpljenjem čekaju rezultate tih izbora. Sigurno je da mnogi europski čelnici žele promjene u Turskoj s obzirom na agresivnu politiku predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prema njihovim zemljama. Osim stalne prijetnje o puštanju migranata, što bi destabiliziralo Europu, Erdoğan vodi i huškačku politiku protiv Europe. Još tijekom kampanje za referendum 2017., kojim je parlamentarna republika zamijenjena predsjedničkom autokracijom, demokratske zapadnoeuropske zemlje u kojima živi više milijuna turskih useljenika – Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Austriju i druge – opetovano je nazivao fašističkim državama koje teroriziraju Turke koji žive u njima samo zato što su muslimani. Optužio je cijeli Zapad da vodi križarski rat protiv muslimana i Turske kao muslimanske države. Analitičari su uvjereni kako Erdoğanov agresivni i borbeni pristup politici u zemljama bivše Jugoslavije može povećati tenzije između i unutar etničkih skupina na zapadnom Balkanu s obzirom na to da ga muslimani na tom području vide kao pokrovitelja i zaštitnika, čemu u prilog ide to što je jedino u BiH mogao održati svoj predizborni skup. Sukladno tome, Erdoğan se ponaša kao da je sultan i dolazi u zemlje Balkana kao da su još uvijek pod Otomanskim Carstvom. Skup u Bruxellesu trebao je pronaći rješenje između Italije, Njemačke i Austrije. EU rješenje može se dogoditi jedino na Europskom vijeću tomislav.krasnec@vecernji.net – Postroženje migrantske i azilantske politike u jednoj od zemalja nužno bi se reflektiralo i na sve ostale – poručio je hrvatski premijer Andrej Plenković na ulasku na neformalno okupljanje lidera 16 država članica EU jučer u Bruxellesu, i dodao da je došao na taj skup kako bi “vidio kakva su promišljanja drugih” prije no što se svi zajedno, lideri svih 28 država članica EU, dogovore o zaključcima Europskog vijeća u četvrtak i petak.

Miriše na svađe

Bila je to neobična nedjelja u Bruxellesu: četiri dana prije Europskog vijeća, dakle redovitog summita lidera EU koji na dnevnom redu ima raspravu i odlučivanje i migrantskoj i azilantskoj politici, 16 lidera se okuplja u Europskoj komisiji kako bi raspravljali o – istom. U zraku miriše na podjele i svađe. Premda je svima jasno što je glavni razlog ovog neobičnog nedjeljnog okupljanja: spašavanje kancelarke Angele Merkel, čiji bi se stranački blok, a s njime i vladajuća koalicija, mogao raspasti pod pritiskom želje bavarskog CSU-a (sestrinske stranke Merkeličina CDU-a) da promijeni politiku i izda zapovijed njemačkim policajcima da vraćaju tražitelje azila koji su već registrirani u drugoj državi članici EU. Merkel odbija tu ideju s argumentom da će to stvoriti lančanu reakciju koja će dovesti do kolapsa schengenske zone, a u tom kontekstu i Plenkovićeva izjava na ulasku na jučerašnji skup – da bi se po- stroženje u jednoj zemlji nužno reflektiralo i na druge – može zvučati kao podrška kancelarki Merkel, ne predsjedniku CSU-a i ministru Horstu Seehoferu. No, za Merkel je bitnije kome će se, njoj ili Seehforeu, javno prikloniti austrijski kancelar Sebastian Kurz koji, čini se, još nije stao ni na jednu stranu. Iako je, zajedno sa Seehoferom kao tadašnjim premijerom Bavarske, Kurz svojedobno radio na zatvaranju balkanske migrantske rute te s Bavarcima i danas ima prisne odnose, za Austriju su ukupni odnosi s Berlinom važniji nego parcijalni s Münchenom, pa je Kurz izjavio da bi, u slučaju njemačkih kontrola na granici s Austrijom, Austrija uvela kontrole na prijelazu Brenner na granici s Italijom. Što potvrđuje kancelarkin strah i oprez. Zapravo, jučerašnji skup u Bruxellesu imao je ambiciju pronaći rješenje, bilateralno ili trilateralno, između Italije, Njemačke i Austrije. Šire, europsko rješenje i dalje se jedino može dogoditi na Europskom vijeću, najranije u četvrtak i petak, a ne na ad hoc sazvanim neformalnim nedjeljnim popodnevima.

Cilj je Schengen

Erdoğanov agresivni pristup može povećati tenzije u zemljama bivše Jugoslavije

– Za Hrvatsku je ključno pitanje istočnomediteranske rute, odnosno što snažnije i kvalitetnije kontrole granice između Turske i Grčke te Turske i Bugarske, jer bi se tako spriječio daljnji tijek nezakonitih migracija, koji ide preko Makedonije, Albanije, u ovom trenutku i preko BiH, prema Hrvatskoj i dalje – rekao je premijer Plenković. Ponovio je da Hrvatska ima cilj što brže ući u schengensku zonu bez granica jer bi tako ojačala svoju i europsku vanjsku granicu. Hrvatska je spremna preuzeti i svoj dio odgovornosti u zajedničkom europskom rješenju o preseljenju i zbrinjavanju tražitelja azila, ali – proporcionalno. – Naglašavam, proporcionalno, uzimajući u obzir i veličinu zemlje i gospodarske mogućnosti – rekao je Plenković. Drugim riječima, ne previše.