Plaća je 2500 kuna, teško se živi, a od SP-a ova sredina neće dobiti ništa
Je li istina da vi Rusi prekomjerno uživate u votki? Ne! Evo, imamo ovaj viski i pit ću ga danima, kaže Aleksej
Iako su putovanja po Rusiji duga i naporna, svako novo odredište priča svoju priču. Jedno takvo je i Dzeržinsk Dobro došli u Dzeržinsk, toksični raj, negostoljubiv grad čije je stanovništvo pogođeno kancerogenim bolestima. Tako se otprilike opisuje grad iz ruske Nižnjenovgorodske oblasti, smješten na obalama rijeke Oke, 400 kilometara istočno od Moskve i 25 kilometara zapadno od Ni- žnjeg Novgoroda. To srce ruske kemijske proizvodnje, koje je ime dobilo po poznatom boljševiku Felixu Dzeržinskom, nezaobilazno je na popisima najzagađenijih mjesta na svijetu.
Najzagađeniji grad
Tako su uzorci vode uzeti u 2007. godini pokazali visoke razine dioksina i fenola, čak tisuću puta više od dopuštenih, pa je grad iste godine ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najzagađeniji na svijetu. Žene ondje žive prosječno 47, a muškarci 42 godine. Za Drugog svjetskog rata i sve do 1965. godine u njemu se proizvodilo kemijsko oružje, a od 1930. do 1998. godine, prema nekim procjenama, u gradu i okolici nepropisno je skladišteno 300.000 tona kemijskog otpada. Do početka devedesetih Dzeržinsk je bio zatvoren grad, jednako kao i susjedni Nižnji Novgorod te stranci nisu imali pristupa. Svi ti intrigantni podaci nagnali su nas da posjetimo taj grad iako smo bili u stisci s vremenom budući da pratimo hrvatske navijače na njihovu putu po Rusiji. Moramo kazati kako Dzeržinsk na prvu ne ostavlja dojam grada koji nosi sve te negativne titule koje su mu nadjenute. Vozeći se prema središtu, zapazili smo kako dominira infrastruktura u klasičnom socijalističkom stilu, a mjestimice je razbija poneki trgovački centar ili bogomolja. Prilikom obilaska suvenirnice u komunikaciji s trgovcima pomogao nam je mladi par koji se zatekao ondje kad i mi. – Možemo li dobiti popust. Barem 200 rublji – prevodio je Aleksej (25) prodavačici naš zahtjev. Očito smo mu bili simpatični pa nam je, nakon što je popust odobren, odlučio darovati šalicu s ruskim oznakama. – Ovo je za vas. Mali znak pažnje da vas podsjeća na Rusiju – kazao je dok je njegova supruga Nadja (24) sve promatrala sa smiješkom. Budući da je on donekle poznavao engleski jezik, a takve ne možete sresti u Rusiji na svakom koraku, odlučili smo od njega doznati neke detalje o Dzeržinsku.
Voda se ipak pije iz slavine
– Mislim da zagađenost više nije na prethodnoj razini. Vlasti su se potrudile da se približimo europskim standardima, a vodu konzumiramo normalno, iz slavine – uvjeravao nas je Aleksej, programer i student na kemijskom fakultetu te nastavio svoju priču: – Standard stanovništva ipak je ispod onog u većim gradovima poput Moskve, Nižnjeg... Prosječna je plaća oko 25 tisuća rubalja (2500 kuna), a to baš i nije dovoljno za normalan život u gradu s tristotinjak tisuća stanovnika. Dodao je kako je u Dzeržinsk doselio kad je imao deset godina. – Kako je živjeti u našem gradu? Evo, pitajte moju suprugu koja radi kao trgovkinja. Vidjeli ste i sami da su Ruskinje prekrasne, a to život čini ljepšim. Stoga je i meni dobro. A u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva nekako je ljepše i u Dzeržinsku. Iako nema mnogo stranaca. Susreo sam tek ponekog Argentinca – kazao je i naglasio kako ni inače nema mnogo stranaca u gradu. – Ipak, hokej je ovdje sport broj jedan, a tek onda nogomet. Ja navijam za Torpedo iz Nižnjeg. Kazao je i kako u gradu postoje dva noćna kluba s elektronskom glazbom pa se mladi uglavnom tamo zabavljaju. – Ja ne zalazim u njih. Isto tako nerijetko se na trgovima i ulicama održavaju nastupi bendova – pričao je, a nakon što smo ga upitali vrijedi li za ljude u Dzeržinsku stereotip koji prati Ruse da prekomjerno uživaju u votki, iz ruksaka je izvadio bocu viskija. – Nemojte misliti da smo mi Rusi iz tih priča. Nama će trebati mjesec dana da ovo popijemo – bio je dobro raspoložen 25-godišnji Aleksej. Kako nam je vrijeme curilo, morali smo se pozdraviti sa simpatičnim ruskim parom. Nakon nekoliko minuta vožnje vratili smo se u obližnji resort-hotel Chayku, pravi mali raj na obali Oke, i zaključili da nas Rusija ne prestaje iznenađivati. Dva raja tako tako blizu jedan drugome. Onaj toksični
prirode...• i onaj netaknute
Dzeržinsk se nije mnogo promijenio od vremena SSSR-a I ovdje smo uspjeli pogađati se oko cijene. Svaka rublja im jako mnogo znači