U mreži se izgubi čak 50 posto vode
ZAŠTO PIJEMO SKUPU VODU Cijenu ispravno obračunava samo pet gradova
Državna je revizija utvrdila da je u pojedinim gradovima trošak naknade na koncesiju korisnicima usluga dvaput obračunan
Polovica pitke vode u Hrvatskoj izgubi se u neispravnoj vodovodnoj mreži. Umjesto da se količina izgubljene vode s godinama smanjuje, udio gubitaka u mreži povećao se s 40 posto u 2010. na sadašnjih 49 posto. Istodobno, europske države u prosjeku gube oko 30 posto vode, a EU je u velikoj kampanji da te gubitke spusti na 15 posto. Hrvatske vode osigurale su lokalnim jedinicama i njihovim vodovodima 120 milijuna kuna godišnje za saniranje mreže. U deset godina za tu će namjenu Vode izdvojiti 1,8 milijardi kuna kako bi se količina crpljene vode u Hrvatskoj prepolovila na približno 318 milijuna kubnih metara godišnje!
Visoke cijene vode
Gubitke pitke vode plaćaju krajnji korisnici kroz visoke cijene vode. Četveročlana zagrebačka obitelj koja živi u četverokatnici mjesečno za vodu izdvaja 320 do 420 kuna, a cijene potrošene vode variraju po kvartovima ovisno o kvaliteti infrastrukture i starosti zgrade u kojima žive. U jeku kampanje za racionalnije trošenje vode Državna revizija prije pet godina pročešljala je poslovanje sva 123 trgovačka društva koja se bave isporukom vode te su otkrili da samo pet tvrtki – iz Makarske, Splita, Sinja, Čakovca i Đurđevca – ispravno obračunava cijenu vode. Preostalih 118 primjenjuju neujednačene kriterije pri utvrđivanju troškova. Cijena se formira na osnovi fiksnih i varijabilnih troškova te potrošene količine vode, no pokazalo se da su omjeri fiksnih i varijabilnih troškova pojedinih isporučitelja različiti. Tako je najviši fiksni dio cijene za domaćinstvo imalo društvo Ponikve s Krka (48 kn/m3), kao i najvišu ukupnu cijenu 52,15 kn/m3, a najniži fiksni dio cijene za domaćinstvo imao je dubrovački Vodovod od samo četiri kune, pa mu je i ukupna cijena kubika vode bila niskih 7,48 kn. Od 2016. i Dubrovnik je dignuo varijabilni dio cijene na približno 16 kuna po kubičnom metru. U Zagrebu je fiksni dio cijene oko 18 kuna, a varijabilni oko 15 kuna. Državna revizija utvrdila je da je u pojedinim gradovima trošak naknade za koncesiju obračunat korisnicima usluga dvaput – jednom u cijeni vodne usluge i drugi put kao zasebna stavka u računu za vodne usluge. U zgradama u kojima postoji jedan zajednički priključak na vodovodnu mrežu u pravilu se potrošnja vode domaćinstva obračunava i naplaćuje prema broju članova svakog pojedinog domaćinstva. Tako se
svim domaćinstvima naplaćuje fiksni dio u punom iznosu. Imajući u vidu da fiksni dio cijene služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučene vode, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, naknade po vodomjeru višestruko se naplaćuju svim stanarima na računima kao da imaju vlastiti vodomjer. Korisnicima zgrada u kojima se posebno mjeri potrošnja hladne vode i vode koja se zagrijava, fiksni dio se obračunava se i naplaćuje dvaput, opisali su takvu praksu Anto Bajo i Marko Primorac s Instituta za jave financije u osvrtu “Jesu li ekonomski opravdane razlike u cijeni vode?”
Starost cjevovoda
U pojedinim županijama cijene vode za gospodarstvo i dvostruko su više u odnosu na domaćinstva. Pri tome privatni iznajmljivači prostora za turističku djelatnost plaćaju u najvećem broju slučajeva cijenu prema uvjetima za domaćinstva iako obavljaju gospodarsku djelatnost. Gotovo sva trgovačka društva bilježe znatne gubitke vode (mjere se kao razlika između zahvaćene i isporučene količine vode). EU prihvatljivim smatra 15 do 18 posto gubitka vode. Najveće gubitke imao je Vodovod Imotske krajine (čak 78,7 posto) i JP Komunalac d.o.o., Hrvatska Kostajnica (78 posto), a Grad Zagreb čak 47 posto. Česti su razlozi velikih gubitaka ilegalno crpljenje s vodovodnih ispusta i hidranata te gubitak vode zbog starosti cjevovoda, zastarjele tehnologije te dotrajalosti vodosprema i lokalnih cisterni. Autori su pozvali odgovorne da preciziraju odredbe Uredbe o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova. U zgradama u kojima postoji jedan zajednički priključak na vodovodnu mrežu dio troškova koji su utjecali na formiranje fiksnog dijela cijene treba podijeliti prema broju domaćinstava tako da svako domaćinstvo podmiruje samo dio fiksnih troškova. Marko Ercegović, savjetnik udruge gradova, naglašava da su gradovima i općinama u mnogim stvarima vezane ruke jer se cijena vode formira na osnovi europskih direktiva i hrvatskih zakona. Na cijenu vode utječu i geomorfološke karakteristike tla, skuplje je vodu crpiti na otocima i u brdsko-planinskim sredinama nego u nizinama. Hrvatska se obvezala da će poštovati europske standarde u zaštiti okoliša, a uređaji za pročišćavanje voda moraju nuditi i kemijsku te biološku, a ne samo mehaničku zaštitu voda. – Postoje troškovi koji su fiksni neovisno o tome koliko se vode potroši, a na cijenu utječu i demografsku faktori te gustoća naseljenosti stanovništva. Prostora za pojeftinjenje vode je malo jer smanjenje gubitaka vode u mreži iziskuje značajna ulaganja – kaže Ercegović.
Na cijenu vode utječu i geomorfološke karakteristike tla, ali i gustoća naseljenosti