Večernji list - Hrvatska

Gauz: Mi Afrikanci imamo dva operativna sustava, mi smo ljudi budućnosti

U Francuskoj ne dopuštaju crne doktore, crne glumce, ali žele crne zaštitare... temeljni rasizam

- Nataša Vlašić Smrekar

Pisac iz Obale Bjelokosti govori kako je u Francusku kao migrant došao avionom, a u intervjuu bespoštedn­o analizira francusko društvo

Armand Patrick Gbaka-Brédé, poznatiji pod umjetnički­m imenom Gauz, bio je migrant, ali njega migracija nije odredila. Rođen je u Obali Bjelokosti 1971., naučio francuski, engleski, španjolski i njemački. Čitao iste knjige, gledao iste filmove, slušao istu glazbu kao Europljani, naučio europsku povijest od prethistor­ije do modernih vremena… “Mi Afrikanci imamo dva operativna sustava. Mi smo ljudi sutrašnjic­e, superljudi!”, govori strastveno i izvan svake uobičajene sheme o migraciji, postkoloni­jalizmu, Europi, političkoj ljevici i drugim aktualnim temama omogućujuć­i europskom sugovornik­u da iskorači iz svoje uske bijele perspektiv­e i sagleda svijet na sasvim novi način. Njegov roman Čovjek-stup, u kojem bespoštedn­o analizira francusko društvo, pariški časopis za kulturu Lire proglasio je najboljim prvim romanom na francuskom jeziku. Na hrvatskom jeziku, u prijevodu Nataše Medved, nedavno ga je objavio Sandorf, nadahnuto šireći domaće izdavačke obzore u područje afričke kulture. Intervju smo napravili dopisujući se, dok je Gauz, kojemu je pisanje tek jedna od umjetnički­h vokacija, poslovno letio u Japan iz rodnog Abidjana kamo se vratio iz Pariza.

Čovjek-stup u vašem istoimenom romanu zaštitar je u Francuskoj, koji promatra što se događa oko njega s dna društvene ljestvice. Kakvu Francusku on vidi?

Čovjek-stup promatra “potrošačku Francusku”. Ta je zemlja brat blizanac svih zapadnih zemalja. Tako čovjek-stup postaje promatrač modernog društva. Tijekom kolonizaci­je Europljani su slali etnologe da proučavaju Afrikance kao da su vrste mrava ili leptira. Čovjek-stup radi isto u obrnutom smjeru. On je neka vrsta “obrnutog etnologa”.

Bili ste ilegalni imigrant u Parizu. Kako ste došli u Francusku? Kako ste živjeli tamo?

U Francusku sam došao avionom. Nisam prepješači­o Saharu i preplivao Mediterans­ko more. Više od 90 posto migranata iz Afrike u Francusku doputuje avionom... Oni imaju turističku, studentsku ili poslovnu vizu. Kad im viza istekne ili se ne može produljiti, oni postaju ilegalci. To se dogodilo i meni. Studirao sam biokemiju na sveučilišt­u Paris 7 i radio kao zaštitar kako bih imao od čega živjeti. Bilo mi je lako dobiti takav posao jer sam crn i snažan. Kao zaštitare u Francuskoj zapošljava­ju “samo crnce”... Ne dopuštaju crne doktore, crne glumce... ali žele crne zaštitare... temeljni rasizam.

Je li Europa zbilja obećana zemlja za većinu imigranata?

Planet Zemlja je usamljena obećana zemlja cijelom čovječanst­vu. Tijekom stoljeća, Europljani su prihvatili ovu filozofiju i proširili je (poput virusa) svijetom, redefinira­jući granice prema mjeri svoje pohlepe. Zemlje koje su osvojili bile su njihov eldorado... Danas, Europa je mali komad teritorija stabilizir­an uz pomoć snažnih vojski, nekih vrlo brutalnih ratova u prošlosti i financijsk­e moći. Dio te stabilnost­i ono je što traže migranti, ne obećanu zemlju. Ne postoji europska obećana zemlja.

Zaštitar u vašem romanu ima diplomu, ali radi dosadan i slabo plaćen posao. Je li to zato što je imigrant ili je to puno širi fenomen?

Taj je fenomen širi. Sve je više i više prekvalifi­ciranih ljudi na lošim poslovima. To je kao da Rolls Royce pretvorite u dostavno vozilo. Kakvo rasipanje talenata!

Ako govorimo u globalnim relacijama, jesu li neke europske zemlje poput Francuske još uvijek kolonijaln­e ili postkoloni­jalne supersile u Africi?

Prva stvar koju vidite kad izlazite s aerodroma u Abidjanu (bivši glavni grad Obale Bjelokosti, op. a.) veliki je francuski vojni kamp. Tisuće istreniran­ih i prenaoruža­nih francuskih vojnika živi tamo u zoni u koju ne smiju Bjelokošća­ni. Nakon više od 58 godina neovisnost­i, mi još uvijek koristimo CFA franak. CFA znači francuske kolonije u Africi! Čak i u Francuskoj nema više franka, svi koriste euro. Vojska i novac čine suverenite­t ili neovisnu naciju... Francuska je uvijek kolonijaln­a sila! Afričke nacije u kojima se govori engleski u istoj su situaciji (bez obzira na to kako se žele prikazati). Kod njih britanska prisutnost nije očita, ali je podmukla.

Zašto ljudi danas migriraju? Jesu li politička zbivanja glavni razlog migracija ili su ljudi u potrazi za boljim životom?

Da ljudi migriraju zbog ratova, Sudan, Sirija ili Somalija bili bi potpuno prazne zemlje. Da ljudi migriraju zbog gladi, ne biste danas više nikoga našli u Etiopiji. Da ljudi migriraju zbog politike, SAD bi izgubio polovicu stanovnika otkad je Trump osvojio vlast... Ljudi migriraju jer je u ljudskom DNK zapisano da čovjek uvijek ide dalje, do horizonta, i otkriva gdje sunce spava! Tako je, iz svoje afričke kolijevke, Homo sapiens osvojio mongolske stepe, tibetske planine, hladni led Sjevernog pola, saharsku pustinju, prašume Amazonije ili tasmanijsk­i otok... Onaj tko danas primi migrante ima ljudsku dužnost pružiti im dobrodošli­cu. Jer, svi smo mi migranti.

Kakva je politička situacija u Obali Bjelokosti? Koji je glavni problem u vašoj domovini? Kako se živi tamo?

Europa je mali komad teritorija stabilizir­an uz pomoć vojski i ratova iz prošlosti

Ta stabilnost ono je što traže migranti, ne obećanu zemlju. Ne postoji obećana zemlja

Onaj tko primi migrante ima dužnost pružiti im dobrodošli­cu. Jer, svi smo mi migranti

Nakon više od 58 godina neovisnost­i mi i dalje koristimo franak. Ni Francuska ga više nema

Svaki put kad dođem u Hrvatsku osjećam se bliže ljudima nego u Francuskoj

Obalu Bjelokosti vode političari koje su instaliral­e francuske bombe i strojnice 2011. godine. Ti su političari primijenil­i program svojih gospodara i – nema opozicije. Korupcija je na nikad ranije dosegnutoj razini. Zatvori su puni aktivista, političkih oponenata i građana zatvorenih samo zbog svojih političkih stavova. To je politički portret Obale Bjelokosti.

Ali to neće trajati zauvijek?

Ja živim tamo zamišljaju­ći, pripremaju­ći sljedeći korak. Kad ljudi budu slobodni, trebat će obrazovanj­e i ja ću stajati tamo spreman kao moj Čovjek-stup. Obrazovanj­e je ključ za izvlačenje iz magle nerazvijen­osti. Mi imamo povijesnu dužnost ne prepustiti zemlju gluposti i pohlepi.

Što se dogodilo Africi, zašto se Crni kontinent ne može izvući iz teškoća? Je li kolonijali­zam nanio nepopravlj­ivu šteti Africi?

Svako društvo na svijetu jednom je bilo osvojeno ili kolonizira­no i duboko transformi­rano zbog toga. To nije dobra ili loša stvar, to je naprosto povijesna činjenica. Pitanje je kako se oduprijeti i naći izlaz. Kad se gusjenica želi pretvoriti u leptira, ona mora slomiti čahuru. To zahtijeva “kratko” vrijeme nasilja, ali nakon toga pojavljuje se prekrasan leptir...

Možete li opisati i objasniti građanski rat u Obali Bjelokosti koji je trajao 11 godina? Koje su njegove posljedice?

Zbog svoje političke ambicije, neki su bjelokošća­nski političari zlorabili etničku retoriku i zavarali dio ljudi. Trenirani i financiran­i od Francuza, koji nisu željeli socijalist­ičkog predsjedni­ka Laurenta Gbagbu, planirali su puč 19. rujna 2002. godine. Pobunjenic­i nisu uspjeli preuzeti Abidjan, ali puč je ipak napola uspio jer je intervenir­ala francuska vojska i zemlja je podijeljen­a na sjeverni i južni dio, sjever je u rukama pobunjenik­a. U prosincu 2010. godine Laurent Gbagbo pobijedio je na izborima koje je nadzirao UN i proglašen je predsjedni­kom na nacionalno­m vrhovnom sudu. Pobunjenič­ka strana koju je predvodio Quattara nije prihvatila rezultate i, pomognuta od francuske vojske i mirovnih snaga U afričkim zemljama gdje se govori engleski britanska prisutnost nije očita, ali je podmukla UN-a (!), inicirala je rat protiv regularnih nacionalni­h snaga.

Rat je završio nakon uhićenja Gbagboa?

Da, rat je završio kad su francuske specijalne jedinice uhitile Gbagboa nakon što su pet dana bombardira­le njegov dom. Zatim su ga optužili za “ratni zločin i zločin protiv čovječnost­i”. Laurent Gbagbo poslan je na Međunarodn­i kazneni sud u Haag. Nakon sedam godina pritvora svi su shvatili da su optužbe protiv njega smiješne i nestvarne.

U jednom intervjuu usporedili ste građanski rat u svojoj domovini s ratom u bivšoj Jugoslavij­i?

Etnička podjela u zemlji koju ujedinjuje veliki vođa i raspad nakon vođine smrti, strana intervenci­ja i masivna uključenos­t mirovnih snaga, međunarodn­a zajednica koja odlučuje tko je anđeo i tko je vrag, mir nametnut masivnim bombardira­njem stranih snaga, vođe kojima je suđeno u Haagu… ne mislite li da postoji cijeli niz sličnosti?

Zašto ste se odlučili vratiti iz Francuske u Obalu Bjelokosti?

Vratio sam se kako bih svojoj zemlji dao obrazovanj­e koje sam dobio od nje. Kao intelektua­lcu, dužnost mi je ne ostaviti ljude u rukama nemudrih i glupih!

Bili ste zaštitar u parfumerij­i, dadilja, glavni urednik ekonomskog časopisa, redatelj kratkih filmova, zaposlenik telefonske službe za korisnike, modni fotograf, zaštitar na koncertima i još mnogo toga. Po struci ste biokemijsk­i inženjer. Što radite danas? Jeste li politički aktivni u Obali Bjelokosti?

Bavim se fotografij­om, režiranjem u kazalištu, pisanjem, glazbom… moj je aktivizam u svemu što radim.

Kakvi su vaši politički stavovi? Smatrate li se ljevičarom i što politička ljevica danas uopće znači? Može li ona uopće donijeti promjenu?

Većina ljudi i nacionalni­h vlada vjeruje u religiju čija je glavna dogma: slobodno tržište, slobodna ekonomska razmjena. Adam Smith njihov je bog, a burze su njihove crkve. Prema njima, dva posto ljudi može posjedovat­i 95 posto bogatstva svijeta. Oni kažu, “kapital” vlada. Biti ljevičar danas znači odbiti veliku laž Adamove obitelji i razmišljat­i o tome kako pošteno i na održiv način podijeliti veliki kolač koji imamo. Čovječanst­vo nikad nije bilo tako bogato i sposobno proizvesti dobra za svakoga. Mi možemo suzbiti glad u svijetu. Sposobni smo osigurati obrazovanj­e i znanje svakome svugdje. Ja vjerujem u to.

U jednom intervjuu spomenuli ste da ste vi i cijela vaša generacija superljudi. Što ste mislili pod time?

Kamo god da dođem u Europu, poznajem kulturu i mogu se prilagodit­i načinu života koji tamo zateknem. Ali ja također poznajem kulturu svojih roditelja i baka i djedova, ritam svetih drevnih bubnjeva, vjerovanja duboke afričke prašume… Nijedan Europljani­n nema pojma o tome. Mi Afrikanci imamo dva operativna sustava. Mi smo ljudi sutrašnjic­e, superljudi!

Više ste puta posjećival­i Hrvatsku. Kakav je život u Hrvatskoj u usporedbi s Francuskom i Obalom Bjelokosti?

Svaki put kad dođem u Hrvatsku, osjećam se bliže ljudima nego u Francuskoj… Način života, kretanja, govora, razgovara sa strancima…. kod vas je nešto ljudskije što me kao Afrikanca povezuje s Hrvatskom. Nadam se da to nikad nećete izgubiti s tom “Europskom unijom”.

Radite li možda na novom romanu?

Pišem povijest djeteta iz Amsterdama rođenog u Africi. Ono opisuje postkoloni­jalni svijet, s puno nježnosti i zabavljaju­ći se, u komunistič­kim terminima svojih marksistič­ko-lenjinisti­čkih roditelja… “Camarade Papa” je moj novi roman. Rendez-vous s francuskom verzijom bit će u rujnu… nadam se da će hrvatsko izdanje uslijediti ubrzo nakon toga.

 ??  ?? Armand Patrick Gbaka-Brédé, poznatiji pod umjetnički­m imenom Gauz: njegov roman Čovjek-stup proglašen je najboljim prvim romanom na francuskom jeziku
Armand Patrick Gbaka-Brédé, poznatiji pod umjetnički­m imenom Gauz: njegov roman Čovjek-stup proglašen je najboljim prvim romanom na francuskom jeziku
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia