HRVATSKE NOGOMETNE USPJEHE PRATI I PISAC BESTSELERA DAN BROWN

Američki pisac bestselera kao što je to “Da Vincijev kod” Dan Brown nekoliko je srpanjskih dana iznenada proveo u Zagrebu. U Zagreb je došao u potpunoj tajnosti. Za njegov dolazak znalo je samo nekoliko ljudi, među njima i oni iz izdavačke kuće VBZ. Povod za prvi posjet planetarno popularnog pisca Hrvatskoj bila je kompozicija koju je Dan Brown, pasionirani skladatelj, skladao za nedavno preminulu majku. Kompoziciju je snimila Zagrebačka filharmonija u dvorani Lisinski. Brown je za zagrebačkog boravka dao i tri intervjua, i to Večernjem listu, Gloriji i HRT-u za emisiju Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva. Prošetao se i gradom, i to od Dubravkina puta preko tajnovitog i strašnog tunela do najužeg centra Zagreba, grada koji ga je oduševio modernošću i progresivnošću. Ali ima jedna stvar koja je dodatno razgalila gosta iz Amerike. Nogomet. Po nedjeljnom dolasku u Zagreb, Brown se odšetao na središnji zagrebački trg gdje je na tisuće ljudi pratilo osminu finala Svjetskog nogometnog prvenstva gledajući dramatičnu utakmicu Hrvatska – Danska. Browna, koji je u mladosti, kako je sam izjavio za Večernji list, igrao nogomet, oduševilo je strastveno navijanje brojne publike pa je odlučio pogledati i subotnje četvrtfinale između Hrvatske i Rusije. Negdje izvan Hrvatske, naravno, jer je ovu subotu već napustio Zagreb. Večernjaku je rekao da u borbi između Davida i Golijata, uvijek navija za Davida... Uoči, kako se ispostavilo, također infarktne utakmice Hrvatske i Rusije, Brown je na svoju Facebook stranicu stavio filmić koji je sam snimio na utakmici Hrvatske i Danske s kojeg se vidi velika pozornica na Jelačićevu trgu i mnoštvo oduševljenih ljudi obučenih u kockice. U objavi koja se na Facebooku našla u subotu kasno popodne Brown je napisao da nema ništa ljepše nego pratiti utakmicu Hrvatske i Rusije, i to u društvu prijatelja. A do jučer u nedjelju do pola osam ujutro njegov je nogometno-zagrebački film pogledalo više od 60.000 ljudi!? Brownovu Facebook stranicu prati više od šest milijuna ljudi. Stoga njegova rečenica “Pozdrav iz Zagreba” ima svoju specifičnu težinu. Baš kao i diskretno navijanje za Hrvatsku. O čemu su svoje, uostalom, rekli i brojni pratitelji njegove stranice u svojim komentarima, pozivajući ga, između ostalog, da jedan od sljedećih trilera o Robertu Langdonu posveti Dubrovniku. I hvaleći Hrvatsku i Zagreb kao jedan od najmilijih im gradova. I nisu to bili samo ljudi hrvatskog porijekla nego i stranci. I u tome i leži snaga nogometa. Sporta koji je protiv rasizma. Sporta u kojem je moguće ostvariti američki san. Sporta u kojem i mali mogu postati veliki. I sporta u kojem srce vrlo često pobjeđuje novac i silu. Stoga se ne trebaju ljutiti i čuditi ljubitelji kulture kada su Histrioni premijeru “Gričke vještice” zbog utakmice pomaknuli sa subote na nedjelju. Ili kada je također zbog utakmice pomaknut termin koncerta Zagrebačke filharmonije i violinista Juliana Rachlina. Nije to bilo ponižavanje kulture. Nego slavljenje sporta i svih ljudi koje sport ujedinjuje.