Do kada će dvostruka mjerila činiti našu svakodnevicu?

Upravo završeni festival elektronske glazbe u Splitu prema raznim izvorima srušio je brojne rekorde. Broj posjetitelja, izvanpansionska potrošnja, rasprodani smještajni kapaciteti, broj država iz kojih su došli partijaneri, količina smeća na stadionu i oko njega, broj privedenih dilera ili konzumenata droga… Nažalost među ove brojke moramo uvrstiti i prvi zabilježen smrtni slučaj među posjetiteljima festivala. Sve su to lako provjerljivi podaci i manje-više izneseni u javnosti, a zahvaljujući medijima vidjeli smo kako su potporu mladima dali splitsko-dalmatinski župan i ministar turizma. I sve bi to bilo prihvatljivo da istovremeno ne žmirimo pred činjenicom kako su pobornici elektroničke glazbe koju uglavnom karakterizira beskonačno ponavljanje jednog ritma u velikoj većini ovisni o narkoticima. Izgleda kako je zarada na prvom mjestu i osnovni motiv našeg licemjernog ponašanja iako je glavno pitanje tko tu uopće zaradi. Istodobno zabranjujemo i sotoniziramo drugi vrstu glazbe jer pojedincima ne odgovaraju određene riječi pjesama. Pogađate kako je riječ o Marku Perkoviću Thompsonu koji je čak i zakonski postao opasnost za mlade ljude ili drugim riječima čak smo se prešutno složili da predstavlja neprimjereni atak na naše civilizirano društvo! S jedne strane dopuštamo masovno okupljanje, u velikoj većini svjetskih, probisvijeta uz glazbu koja ispire mozak i nema baš nikakvih poruka i umjetničkih vrijednosti, a s druge zabranjujemo Čavoglave jer truje našu mladež. Ovaj paradoks moguć je vjerojatno samo u našoj državi i dok ne shvatimo da smo prepuni ovakvih i sličnih paradoksa i dalje ćemo živjeti u okruženju naših sugrađana koji traže bolje uvjeta života izvan naših granica. Unatoč tome što je i našim oskarovcima u znanju sve jasno pa citiraju Dobrišu Cesarića, a osvajači zlatnih odličja na svjetskim natjecanjima uporno se trude pokazati kako postoji i jedan drugi svijet.