Englezima je sport zabava, ali Hrvatima je način života
U Engleskoj nakon treninga idemo kući, u Hrvatskoj smo se družili. To volim kod Hrvata
Engleska i Hrvatska sastaju se u polufinalu Svjetskog prvenstva, a reprezentacije i ljude obiju nacija usporedio je hrvatski Englez Doug Reed Jedan jedini naslov svjetskih prvaka imaju Englezi, onaj iz davne 1966. godine, ali i to je više nego što ih ima Hrvatska. No oni se za taj naslov drže kao “pijani plota”... Od tada nisu uspjeli osvojiti nijedan, a sada im se smiješi prilika koju sanjaju 52 godine. Došli su u Rusiju gotovo bez očekivanja, mladi, neiskusni, ali s nadom da ipak barem malo u sjenu mogu baciti neke od bivših legendi Rooneyja, Lamparda, Beckhama, Gerrarda...
Hrvatima je zajednica važna
Engleskim igračima i navijačima sada kroz glavu prolazi rečenica: “Football is coming home” (nogomet se vraća kući). A među masom tih navijača koji prate utakmice tri lava na SP-u i jedan je bivši igrač Futsal Dinama i Uspinjače: Doug Reed (32). – Hrvati su jako kompetitivni kada je sport u pitanju, njima je to jako važno, dok Englezima nije toliko. U Engleskoj je sport nešto što radiš kao zabavnu aktivnost i bitno je uglavnom u tom trenutku. U Hrvatskoj je to način života. To su oni – govori Doug koji trenutačno igra za Manchester Futsal Club, 2016. nastupao je za Dinamo, a 2012. za Uspinjaču. Dobro poznaje Hrvate .... – Kada govorimo o razlikama između tih dviju nacija, istaknuo bih zajednicu. To je ono što volim kod Hrvata. Primjerice, mi u Engleskoj nakon treninga odemo kući i svatko radi nešto svoje, a u Hrvatskoj bismo otišli na piće, zezali se, smijali, družili. U Engleskoj je sve više individualno – govori Englez i nastavlja: – Volim Hrvatsku i zato sam se nakon 2012. vratio u Zagreb, trener me zvao da dođem igrati i tako sam se vratio. Volim hrvatsko more, bio sam tamo mnogo puta, imam puno prijatelja u Hrvatskoj, ljudi su ljubazni, more je lijepo, planine, gradovi, ma sve... Što se tiče atmosfere na Otoku, zapravo je slična kao i u Hrvatskoj. Ljude je preplavila euforija i vjera da igrači mogu do kraja. – Englezi su sada optimistični, mi uvijek mislimo da imamo bolju momčad nego što imamo, da možemo više nego što možemo. No, za razliku od prijašnjih prvenstava, za ovo nismo imali takav entuzijazam. Sada je sve ludo. Svi pričaju o nogometu. Atmosfera je odlična. Znate, u Engleskoj je ljeti vrijeme čudno i malo je oblačno pa kišno pa sunce, ali sada je mjesec dana bilo samo sunce. Nogomet je dobar, sunce je i sada živimo svoj san – govori nasmijani igrač futsala koji i sam željno iščekuje utakmicu protiv Hrvatske (srijeda, 20 sati). – Živim u centru Manchestera i postavljeni su veliki ekrani za gledanje utakmica, sve je uvijek puno ljudi. Ljudi gledaju u pubovima i barovima, svi su zajedno, tako i ja gledam s prijateljima. Vidio sam snimke slavlja hrvatskih navijača nakon pobjeda jer imam prijatelje u Hrvatskoj, a u Engleskoj se to slavlje više svodi na pjevanje navijačkih pjesama, a i pobjede koriste kao ispriku da se napiju – kaže Doug pa nastavlja:
Hrvatska mu je drugi dom
– Tu svi misle o naslovu i osvajanju prvenstva, a ako se to ne dogodi, svi će biti razočarani. No, s obzirom na to da smo imali mala očekivanja, ponosni smo na igrače. Možda je ovo vrijeme da osvojimo nešto. No moram reći da navijam i za Hrvatsku, smatram je drugim domom. Eh, a da su se sastali u finalu, to bi bio san
Englezi su optimistični, uvijek mislimo da imamo bolju momčad nego što je imamo
snova, a ovako ćemo vidjeti. Doug gleda realno na nogomet i svjestan je mana, ali i dobrih strana obiju reprezentacija. – Mi smo jedni od najmlađih na SP-u, nemamo iskustva kao drugi. Ali dobro nam ide. Momčad nije imala baš neki veći test, sada će protiv Hrvatske imati veliki test, ali ja gledam sve realno. Bit će to teška utakmica. Bojim se jer Hrvati imaju sjajan vezni red, Modrića, Rakitića. Morat ćemo prilike tražiti kroz kornere i prekide. Šanse su 50-50. Hrvatska ima sjajnu momčad, igrači igraju u velikim klubovima, ali i Hrvati su se malo mučili. Čini mi se da su se dosta pokušali braniti, a ne zabijati i možda tu treba tražiti više prostora. Ma bit će i njima teško – zaključio je Reed.