EU uopće ne favorizira kompostabilnu plastiku

Kako bi se održalo Svjetsko prvenstvo u nogometu bez PVC-a u gradnji stadiona, suvremenih tekstilnih proizvoda, često od reciklirane plastike, i plastenki za osvježavanje igrača tijekom prekida igre. A gumena lopta postoji 3600 godina. Povodom nedavnog međunarodnog “Dana bez plastičnih vrećica“, aktivisti i aktivistkinje Zelene akcije organizirali su u Zagrebu performans i ukazali na velike okolišne i društvene probleme koji nastaju zbog prekomjerne proizvodnje i potrošnje plastičnih vrećica i ostalih jednokratnih plastičnih materijala. Akcijom su ponudili održivu alternativu i pozvali građanstvo da se uključe u aktivnosti “Tjedna bez plastike“. Izazov su proveli osim te udruge i drugi, te istaknuti energetičar i zastupnik u Europskom parlamentu, prof. Davor Škrlec. Rezultat – više od 96% građana spremno je zamijeniti sve vrste plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu ekološki prihvatljivim alternativama. Definitivno je jasno da navedene organizacije i njihovi čelnici ne razumiju razliku između plastike (materijal) i plastičnih proizvoda. Sporni mogu biti u načelu proizvodi. Proizvodnja materijala može biti također sporna. No, to nema veze s akcijama poput “plastične vrećice debljine od 15 do 50 mikrometara“, najveći su svjetski ekološki problem. Zašto nisu vreće ili tanke vrećice od istog materijala? Nepotrebni napad na plastiku poziva se na dokumente: Strategija o plastici Europske komisije (EK) i Prijedlog EK o zabrani jednokratnih plastičnih proizvoda. Iz navedenih se dokumenata može vidjeti kako EU uopće ne podržava kompostabilne plastične proizvode. Javnost nije dovoljno upoznata s činjenicom da je plastika zajedničko ime za fosilnu plastiku i bioplastiku. Fosilna plastika načinjena je od prirodnina: nafte, prirodnog plina, ugljena itd. i počela se proizvoditi 1907. Bioplastika je starija 7 stoljeća, ali se pravi od uzgojina. Najčešće bioplastika uopće nije kompostabilna, kao na primjer bio-PE ili bio-PET. Navedeni dokumenti EU imaju jednu važnu pojedinost. Zalažu se za proizvode koji se mogu reciklirati. Kompostabilni proizvodi ne mogu se mehanički reciklirati. No, Zelena akcija propagira kompostabilne vrećice, ambalažu i ostale proizvode “koji se mogu u potpunosti kompostirati”, te pozdravljaju “legislativu EU” i “Strategiju za borbu protiv plastike”, jer smatraju da to i EU podržava. To smatraju “održivim alternativama za razliku od štetnih jednokratnih plastičnih materijala”. Smatraju i da je potrebna puno opsežnija borba protiv svih oblika plastike. Iz navedenog se vidi da kompostabilni materijali po njihovom mišljenju nisu plastika. Te da kompostabilne materijale, tj. proizvode, zagovara i EU! Njihovo je ključno neznanje da su kompostabilni materijali zapravo plastika, te da imaju brojčanu oznaku “7” za njezinu identifikaciju. EU uopće ne podržava kompostabilne proizvode. Naprotiv. Primjer su plastične vrećice koje podliježu ograničenju potrošnje (Direktiva), obveza ugrađivanja recikliranih materijala u nove proizvode iz Strategije (neće se valjda kompost ugrađivati u nove proizvode?) i prijedlog zabrane za desetak jednokratnih proizvoda koji su upravo glavno tržište kompostabilne plastike. Zato bioplastičari u EU i prosvjeduju jer smatraju da EK nije dobro sagledala mogućnosti koje pružaju njihovi biomaterijali. A ako “zeleni“zagovaraju borbu protiv svih oblika plastike, onda se to odnosi i na kompostabilnu. Ako Zelena akcija propagira kompostabilne materijale, znači li to da žele izgradnju kompostane u svojem susjedstvu? Ili će sutra protestirati protiv onoga što su do jučer propagirali?