Je li Vlada svjesna ekonomske oluje u koju Hrvatska ulazi

Hrvatska tone u vrlo nepovoljnu makroekonomsku situaciju, a reakcije ekonomskih politika nema; štoviše, nude se “reforme” (npr. mirovinska) koje će sasvim sigurno pogoršati stanje. U ionako slabo konkurentnoj zemlji sada jača domaća valuta i rastu plaće, što znači da se konkurentnost pogoršava, na što je nedavno na konferenciji Večernjeg lista o pet godina članstva Hrvatske u EU upozorio i profesor sa splitskog Ekonomskog fakulteta i saborski zastupnik Branko Grčić. No tome valja dodati i poskupljenje uvoza nafte, na koje je Hrvatska osobito osjetljiva (promet, turizam, trgovina...), te rast kamata u Sjedinjenim Državama i rast vrijednosti dolara što ruši vrijednost valuta i kupovnu moć zemalja u razvoju. Na politiku centralne banke SAD-a i svjetsku cijenu energenata Hrvatska ne može utjecati, ali protiv aprecijacije vlastite valute i rasta plaća bez opravdanja u rastu produktivnosti koalicijska Vlada premijera Plenkovića već se morala početi boriti. Ali, ne samo da se ne bori, nego se čini da ekonomske oluje u koju Hrvatska ulazi nije ni svjesna. Od sredine ljeta 2010. godine, kada je najniža zabilježena cijena eura bila 7,2 kune, do početka proljeća 2015. kada je sa 7,7 kuna euro bio najskuplji, hrvatska kuna je deprecirala čak sedam posto. Kad se zna da većina hrvatskih izvoznih poslova ima profitnu marginu od samo par postotaka, postaje jasno koliko je ta deprecijacija pomogla rastu hrvatskog izvoza i oporavku zemlje od Velike recesije i europske krize. No, od 2015. do danas kuna je ponovo aprecirala gotovo za četiri posto i trend aprecijacije je vrlo jasan i postojan, samo treba pogledati desetgodišnju krivulju na kojoj sezonske oscilacije tečaja ne zamagljuju dojam. Dakle, kad su izvoznici najviše tražili slabljenje kune, ono se zaista i događalo; danas, kad su se pomalo već umorili, tečaj ponovo podmuklo radi protiv njih. A to je za konkurentnost hrvatskog gospodarstva apsolutno nedopustivo i Vlada to mora zaustaviti. Za razliku od cijene nafte ili cijene dolara, na koje ne može utjecati, cijena kune jest u ingerenciji hrvatske države. Hrvatska je kao svoj službeni tečajni režim odabrala upravljano plivanje tečaja (eng. managed float), što znači da se on formira na međubankovnom deviznom tržištu prema ponudi i potražnji deviza (gdje tečaj “pliva”), ali središnja banka na njega nastoji utjecati (i tako njime “upravlja”) vlastitom prodajom ili otkupom deviza, a sve ne bi li spriječila znatnije promjene cijena robe i usluga koje se u Hrvatskoj ravnaju prema tečaju eura. HNB, dakle, ima zakonitog načina, a ima i dužnost zaustaviti štetnu aprecijaciju kune, osobito u okolnostima kad zbog manjka radnika u ekonomiji raste trošak plaća te kad raste cijena energenata i inozemnog novca. A Vlada ima pravo i dužnost to zahtijevati od HNB-a. No, ona to ne čini. Zašto? Plenkovićevoj Vladi nedostaje ključni ministar u ovom trenutku, a to je kvalificirani makroekonomist, koji bi znao prepoznati pogubne trendove te formulirati i provesti za njih primjerene odgovore.

Nedostaje ključni ministar – kvalificirani makroekonomist, koji bi prepoznao trendove i proveo za njih primjerene odgovore