HOĆEMO LI BITI BOLJI KAO ŠTO SMO SE ZAKLELI NAKON RUSIJE?
Utrenucima najveće radosti zbog nastupa hrvatskih nogometaša na SP-u u Rusiji gotovo smo se zakleli jedni drugima da ćemo “od sada” biti bolji, optimističniji ili, kako su to novinari njemačkog Bilda primijetili, “racionalni, ambiciozni i topli”. Uglavnom, više borbeni nego depresivni. Nakon toga dogodio se slučaj u kojem je na županjska polja mladi poljoprivrednik, uz zvuke “Moje domovine”, istresao 25 tona lubenica, kako je rekao, iz očaja što RH uvozi lubenice pa ih on nema kome prodati. Reakcije ljudi na taj video bile su uglavnom protiv tog mladića. Nisu ljudi imali razumijevanja što je lubenice radije uništio, i to uz pompu, umjesto da ih je darovao potrebitima ili, na kraju krajeva, da ih je prodao i po dampinškoj cijeni, opet bi zaradio 20-ak tisuća kuna. Mora naučiti da još dok sije, treba znati tko će mu proizvod otkupiti, a ne ružiti po državi što mu ne kupuje lubenice. Mladić zasigurno nije ništa naučio iz nogometne lekcije. A u optimističnu vijest da ovih dana napokon počinje gradnja Pelješkog mosta uvukao se i onaj depresivniji dio priče – premda su Kinezi oglasili da trebaju lokalne građevince, nitko se na oglase nije javio, tako da je i veleposlanik Kine zaključio da su Hrvatima te plaće vjerojatno premale te da bolje zarađuju u turizmu. Most će, dakle, raditi strani radnici. Naši su građevinci, naime, otišli u razvijenije zemlje EU, no neka se jave barem naši mladi inženjeri, valjda neće propustiti životnu priliku stjecanja referencije u gradnji tako velikog projekta. No, primjer Tomislava Debeljaka, vlasnika DIV-grupe (Brodosplit, Tvik itd.), koji u RH zapošljava oko 3000 ljudi, govori da nije imperativ čekati državu. Objavio je vlastite demografske mjere! Svaku zaposlenicu koja radi na određeno, ako zatrudni, DIV će zaposliti na neodređeno. Za svako novorođenče daje 5000 kn, za treće i svako sljedeće po 200 kn na plaću, 2019. obnovit će dječji vrtić u krugu Brodosplita, plaćati troškove dodatnog liječenja za oboljelu djecu... E, to se već uklapa u onu “zakletvu” da možemo bolje.
Mladić koji je bacio lubenice mora naučiti da još dok ih sije treba znati tko će ih otkupiti