Na 402 Street Race ne, ali ostalo sve može

Dacia Duster. Hvalili smo, na ovom mjestu Praška. I boju, i felge, i siceve, tamna stakla, kamere za mrtvi kut, cijenu... Svašta. Ali, o tome kako se vozi - ni riječi. Pa eto... Idemo. Kako se automobil vozi, kako se ponaša na cesti? Lijevo volan, ide lijevo, u suprotnom desno. Ili, ako čovjek koji vozi ništa ne prtlja, automobil ide ravno. Sluša. Ništa neobično. Šalu na stranu, ovdje bi naš Duster mogao malo ‘zaplivati’. Estetski ovaj plavokosi Rumunj izgleda kao bomba, ali kako je na cesti? Auto smo kupili da se vozimo. Idemo na cestu od Meraga do Velog Lošinja. Prošao je Duster i Dalmatinom, po ostalim otocima, navozio se po trajektima, ali ova dionica pokazat će njegov pravi karakter. Otvorena cesta, prekrasan pogled, i srećom - ni jedna ovca danas na cesti. Prvu stvar koju vozač može napraviti još na Lučkom, ne želi li novac ubaciti u državnu blagajnu, je ograničiti brzinu. Pa na autocesti biraš. Tempomat ili ograničenje brzine. U tom ‘cruise’ modu ide on 130 na sat, pa prema Rijeci 110. Za opušteno se voziti, ovo je najpametnije. Stisneš gumb, ograničiš brzinu i baš te briga. Da te netko pita u kojem si automobilu, rekao bi mu: - Nekom novom... Zgodan je unutra. I visoko se sjedi. Baš opušteno. I tih je. Motor je obujma 1.6, ima 114 KS, a u Rumunju tuče - Nissanovo srce. U Dusteru je japanski motor! Neočekivano, ali istinito. Plus. - Radi li taj motor uopće? - pitat će se vozač. Mekan, tih, šutljiv, ni ne čuje se. Ma s tim autom bi čovjek mogao i ući u kazalište. Pa ga ostaviti upaljenog za vrijeme baleta. Međutim, na autocesti - prvi problemi. Automobil je težak, nije skočan. Neće vas stisnuti u sjedalo. Za ubaciti se na autocestu s 1240 kg teškim plavokosim Rumunjom treba dobrano pritisnuti gas. Spustiti u nižu brzinu, pa gas do poda. Brzo se čovjek navikne. No, oni koji žele da im srce lupa, a pogled zbog brzine bude mutan, da bježe od presretača i hvale se prijateljima maksimalnom brzinom, ionako neće gledati Duster. To je za nas koji želimo voziti bez stresa, a koje ne zanimaju vratolomna preticanja i ulasci u škare. Polako. Penzija. Cesta nije utrka. Par sati kasnije eto nas na otočnoj cesti koja je idealna za isprobati njegove mogućnosti. Uzbrdo od trajketa prema Cresu na ubrzanje treba zaboraviti (do stotke 11,9 sekundi). Ali, ide. Nema frke. Ubaciš u treću, drugu i vozi. Ovo nije 4x4 pogon, već ‘normalan’. Kad ‘nabere’ brzinu, tu na otvorenoj cesti na otoku Cresu ponaša se odlično. Prva generacija znala se njihati, bilo je i problema s mjenjačem koji nije bio precizan. Ovdje - čisto druga priča. Nema njihanja, znaš da si na cesti, ne na valovima, a i zavoje hvata kako treba. Gume Bridgestone (215/60 R17) drže sjajno, do granice proklizavanja nismo došli. Nismo to ni tražili. Ovako na povišenom, s kožnim volanom u ruci i benzincem čiji se zvuk javlja iznad 6.000 okretaja, koji ne pliva po cesti, već precizno drži zavoje, i za kojim se Česi okreću, gušt je... S ovim autom nije problem sjesti i krenuti na put. Dapače, zabavno je. Jedini je problem, eto, ubrzanje. Dođete li s Dusterom na ‘402 Street Race’ - nećete puno puta slaviti.